VIDEO: Novinar Marko Zeljko između profesije i zanimanja: „Konobarski posao nije izvolite, nego niz pravila“.
Za ljubitelje pikanterija promocija polaznika prvog ciklusa obuke za zanimanja kuhar i konobar, u čapljinskom restoranu „Storija“ u Tasovčićima, ponudila je i neke zanimljivosti. Jedna od njih bila je i odluka Marka Zeljke da se uz diplomu novinara oboruža certifikatom konobara, koji po tvrdnjama predstavnika organizatora Centra za obuku i prekvalifikaciju Čapljina i Turističkog klastera Hercegovina, jamči siguran posao.
„Običan radio, Naša TV, kraće vrijeme još neki mediji, to su kuće u kojima sam radio, ali nije to neobično danas vam ljudi mijenjaju zanimanja često, nije to kao nekada sjednete u ured pa dočekate mirovinu“, započeo je svoju storiju, u „Storiji“, kolega Zeljko, a zatim nastavio:
„U novinarskom poslu stvorila mi se jedna pauza, neka dva tri mjeseca, slučajno u medijima naletim na informaciju u prekvalifikaciji, rekoh sebi – besplatno, zašto ne. To sam govorio i kolegama, umjesto mikrofona malo boce u ruci, nisu me ozbiljno shvatili. Konobarski poziv je univerzalno znanje koje čovjek može iskoristiti u svakoj zemlji. U krajnjem slučaju, ako ne iskoristite praktično možete se naučiti ponašati kao gost, koji pribor i kad uzeti, kako poslužiti vino, kako kući lijepo uslužiti goste… Tako će svima ova obuka dobro doći, bilo da se planiraju baviti ovim zanimanjem ili zbog širenja vlastitih saznanja o lijepom ponašanju. Zanimanje je deficitarno, pa će mnogo od mojih kolega s obuke, konobara i kuhara, poslije tečaja vratiti na posao ili dobiti novi, dobiti promaknuće, što se mene tiče, vjerojatno ću se vratiti novinarstvu, ali nikada se ne zna.“
-Dame će biti oduševljene, Hercegovac pa razmišlja kako i doma posluživati?
-Ha, ha, ha…, mora se svašta znati, ovo je slično novinarstvu, radite s ljudima, osmijeh, pristojnost, procjena, prilaz gostu, ima nešto slično.
-Kažete, da ste i nakon obuke za konobara, bliži novinarskoj struci?
-Vidjet ćemo, ja nisam baš idealan čovjek za medije, mada se to ovako po priči ha,ha, ha…, ne bi reklo, pa bi mi dobro došao neki mirniji posao, ali opet imam nekih zanimljivih projekata vezanih za tv., teško se odlučiti.
-Cinici bi kazali, praktični Širokobriježanin, razmišlja – drž’ se novčanika, mani mikrofon.
-Ma, nisam ja baš na tom fonu, ja sam onako – koliko imam toliko i trošim, bez štednje.
-Je li vam na kraju drago što ste se upisali na obuku i prekvalifikaciju.
-Apsolutno, obuka ne traje predugo, imali smo odlične predavače, mogu reći u ime kuhara i nas konobara, cijeli proces ovisi o tome, koliko želite znati. Predavači su bili vrhunski stručnjaci iz oblasti ugostiteljstva, od njih smo mogli zaista puno naučiti u kratkom razdoblju.
-Je li vas nešto iznenadilo u novoj struci?
-Jest, iznenadilo me je koliko pravila ima, ja sam mislio da je to puno jednostavnije, tacnu u ruku, nabaci osmijeh, dobar dan, izvolite, ali nije za sve postoje pravila. Evo recimo viljuške, poslužuju se različite za različita jela, kad ih i gdje staviti, koliko centimetara trebaju biti udaljene od tanjura, položaj stolnjaka, posluživanje vina, to je pravi ritual kojeg treba savladati. Nije to ‘litru i litru’, nego kompleksan postupak koji će gosta i navesti da naruči i plati bocu skupog vina…
Uglavnom, u prvoj skupini od 23-je polaznika, 15 kuhara i osam konobara, kolega Zeljko je bio najobrazovaniji, jedini je obuci pristupio s VS spremom. Već nekoliko dana po završetku obuke svi su bili na putu povratku na staro radno mjesto ili dobivanju posla u ugostiteljskoj struci, samo je kolega Zeljko ponajbolji na tečaju, još lomi.
VIDEO: NašaTV
Tekst i foto: D. Musa – Radio Čapljina