Čapljinci se pjesničkom večeri prisjetili svoga Vladimira Pavlovića
U sklopu ovogodišnjeg kulturnog ljeta ”Trebižat 2019.” u organizaciji H.K.U.D. ”Seljačka sloga” Trebižat održana je na Domu kulture u Trebižatu pjesnička večer. Večer je bila posvećena književniku Vladimiru Pavloviću, ”čovjeku koji je ljubio zemlju hrvatsku pjesmom, srcem i svim bićem”.
Uz žubor vode i zvuke prirode, baš kako je to znao dočarati Vladimir Pavlović, mladi iz Trebižata i njihovi nastavnici recitirali su stihove i ulomke iz njegovih djela. Kako su istaknuli organizatori, posebno su ponosni jer su stihove čitali učenici koji su potekli iz Trebižata i koji su školovanje nastavili u školi koja nosi ime po Vladimiru Pavloviću.
Za glazbeni dio programa bila je zadužena muška klapa ”Trebižat”.
Vladimir Pavlović (Trebižat, Čapljina, 29. rujna 1935. – 7. prosinca 1996.), bio je suvremeni hrvatski pjesnik iz Hercegovine. Osim pjesama, pisao je eseje, putopise, pripovjednu prozu i dramske tekstove. Pisao je publicističke radove s područja kulturnih i političkih zbivanja. Uvijek je svojim osobnim i profesionalnim angažmanom pomagao Trebižatu i Društvu ”Seljačka sloga”. Mišlju je, riječju i djelom bio pravi Trebižaćanin, stekavši neizmjernu zahvalnost rodnog kraja. Danas čapljinska Osnovna škola nosi njegovo ime. Vladimir je supotpisnik Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. godine. Zastupljen je u antologiji hrvatskih pjesnika Skupljena baština priređivača prof. dr. Stijepe Mijovića Kočana. Za djelo ‘Gral’ je 1995. dobio književnu nagradu ‘Tin Ujević’. Djela: ‘Riječi’, 1955., ‘Elegija o kralju’, 1966., ‘Vrijeme vatre’, 1968., ‘Zamak u pljusku’, 1972., ‘Grivna’, 1977., ‘Zemlja zebnje’, 1981., ‘Korablja’, 1984., ‘Izabrane pjesme’, 1984., ‘Arka od Narone’, 1985., ‘Tmica’, 1990., ‘Mirta’, 1990., ‘Stigma’, 1990., ‘Genezaretska plavet’, 1992.. ‘Gral’, 1994. (nagrada ‘Tin Ujević’ 1995.), ‘Kad su se koze smicale’, 1994., ‘Requiem za uzaludne mrtvace’, 1996., ‘U Mayer-lingu, jedne zime’, 1996. i ‘Getsemanska ura’, 1997.