Daniela Škegro: Književnice operi svoje prozore

Osvanulo je sunčano jutro i zrake sunce obasjaše sve.
“Dežurna tračara” je uzela telefon i kontaktirala “znane i neznane” kako je u kući preko puta njene žena koja je zapuštena, prljava i neodgovorna, te je i ovaj sunčani dan potvrdio da je ona sve vrijeme u pravu kad je tvrdila da je riječ o jednoj prljavoj i bezvrijednoj osobi.

Tako da tko god želi neka dođe da pogleda i uvjeri se u to što ona kaziva.
Neki povjerovaše i na osnovu toga odmah bez razmišljanja osudiše ženu, drugi proširiše taj loš glas, a neki se iz znatiželje zaputiše na lice mjesta da se uvjere.

Prizor koji su zatekli ih je iznenadio jer se dogodilo upravo suprotno od onoga što su očekivali da će zateći.
Naime, kuća od žene koju je “dežurna tračara” optuživala bila je potpuno čista! Sva prljavština koju je vidjela i pominjala “dežurna tračara” je zapravo njena jer je gledajući kroz svoje prljave prozore umišljala da je kuća u susjede preko puta prljava.

Tako je u svakodnevnom životu gdje ljudi “svoju prljavštinu” pripisuju nekom drugom.
Zapravo od svog smeća imaju potpuno iskrivljenu sliku o stvarnom stanju.

Ovaj uvod ponajbolje opisuje stanje u našemu društvu.

Ježim se od prostog, vulgarnog nekulturnog izražavanja koje preplavljuje društvene mreže.
Mnogima je to jedini način “dospjeti u javnost”, pa se ne ustručavaju prelaziti davno pređene granice.

Dakako da takvi nemaju “svoje ja” i da se dodvoravaju istima i sličnima kroz svoje “tekstove”.

Ne biraju se riječi kada se vrijeđa jer to “hrani” sitne duše, a daje “popularnost” autoru.

Martina Mlinarević je tako u svojim tekstovima duži period obmanjivala javnost predstavljajući se “jednom iz mase” koja je nezadovoljna svim i svačim u društvu.
Ruku na srce malo tko je zadovoljan sa svime, ali se ne može,ne treba i ne smije “gubiti kompas”.
Vulgarnost nije i ne može biti jedini način izražavanja bilo kog nezadovoljstva.
Ne može se mišljenje mijenjati sa smjerom vjetra, a pogotovo je šokantno kada se to mišljenje ispoljava mržnjom, psovkom i uvredama.
To već spada u “dijagnozu”!

Gore pomenuta je “jedno vrijeme voljela” taj dio Hercegovačkog komada neba, pa je potom zbog silnog medijskog prostora od nekih trećih počela “sipati drvlje i kamenje po svemu Hrvatskome”
Da bi s najobičnijim otkazivanjem promocije nastavila “u svom uvrjedljivim književnom izričaju” psovkom i omalovažavanjem.
Šokantno je što u isti mah “trpa u isti koš” sve što pod tim pačetom neba diše, rađa i niče.
Toliko bezobzirno i bahato dotičući se Gospe i crkve.
Svaki zdrav razum to najoštrije osuđuje!
“Bagra” i ostali “komplimenti” su zapravo ogledalo duše autora tih riječi. To je ono “prljavo staklo na vlastitom domu” s početka ovoga teksta. Na to se komentarima nadovezuju njeni “istomišljenici” kojima nije do istine već do širenja smrada, uvreda i omalovažavanja.

Ne dirajte svojim otrovanim dušama Hercegovinu!
S toga je moja poruka Martini Mlinarević:
“Književnice operi svoje prozore” da bi imala čist i jasan pogled !

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in