Dvije uzastopne pobjede GOŠK-a skenirale sliku bh. nogometne stvarnosti, a pobjeda protiv Širokog ohrabrila “lavove”

 Nakon domaćeg poraza od Borca za prosječne ljubitelje nogometa, GOŠK je bio iz Premier lige otpisane ekipa. Slijedili su komentari tipa – što im je ovo trebalo, trebali su se držati svog ranga i mogućnosti, sada će biti kanta za nabijanje i slično. Nakon pobjede protiv Širokog Brijega kojoj je prethodio trijumf „lavova“ na Koševu, ovacije oko 1.700 ljubitelja nogometa (dvjestotinjak gostujućih navijača imalo je svoje brige), Gabeljana, Čapljinaca, Metkovaca, Opuzenaca, Ljubušaka… Dakle, nisu to nužno navijači GOŠK-a nego ljubitelji nogometa, koji su pozdravili kuraž nogometaša ovoga malog kluba da udare i na najveće. Ako GOŠK nastavi sa stilom igranja kao u trećem i četvrtom kolu, problem mu neće biti što Gabela ima samo tisuću stanovnika. To bi bio jedan od zaključaka s utakmice četvrtog kola GOŠK – Široki Brijeg 2:0, poluvrijeme 0:0.

Drugi moglo bi se reći opći zaključak je – između bh. klubova, odnosno igrača u tim klubovima, mala je razlika u kvalitetu. Pri tome nije presudno imaju li nogometaši 1.000 ili 2.000, odnosno 5.000 ili 7.000 maraka, nego njihov pristup obvezama. Pokazale su to upravo utakmice četvrtog kola, u kojem su se „veliki“ mučili s „malima“. Za „male“ će problemi početi ako nakon tri, četiri mjeseca njihove uprave ne uspiju osigurati ni tih tisuću, dvije maraka. To je ujedno suština koja se nameće nakon utakmice GOŠK – Široki Brijeg, u kojoj su domaći zasluženo slavili.

Utakmica je podsjetila na susret između GOŠK-a i Borca na otvaranju sezone u Gabeli, kojeg su domaći izgubili. Kada Krstanović u drugoj i Čabraja u četvrtoj minuti, nisu pogodili, potonji je gađao gredu, klatno se počelo pomicati na stranu konačnog pobjednika. GOŠK je počeo smušeno, sredina neprimjetna, zadnji red kritičan u skoku, a ni vratar Kozić, mada je obranio šut Krstanovića, nije imponirao sigurnošću. Što se kaže pogodak je visio u zraku, tek kad je Anković u devetoj minuti odlično probio lijevi bok Širokog nesebično, ali traljevo, zavrnuo prema Ramiću, klupko se u prilog domaćina počelo odmotavati. Sredinom prvog dijela nakon osvježenja vodom, domaći uspostavljaju ravnotežu, a zadnja pažnje vrijedna akcija gostiju do završnice utakmice, bio je odličan šut Krstanovića s distance u zadnjoj minuti prvog dijela, kojeg je Kozić još bolje skinuo.

U nastavku potpuno drugačiji pristup GOŠK-a koji je urodio plodom već 53-oj minuti kada Marko Mišić postiže prekrasan pogodak za vodstvo domaćih, na 2:0 povisio je Mile Pehar u 62-oj. Gabeljani potom propuštaju priliku i za novo povećanje, u dva navrata iskazao se vratar gostiju Bilobrk, a onda što zbog mentaliteta Balkanaca, što zbog izmjena (izlazak Ramića oslobodio je gostujuće stopere Mišića i Barišića koji izlaze na centar) polako se povlače i na kraju s igračem više primaju pogodak.

Što se tiče spornih situacija stoper GOŠK-a Đajić kojeg smo pola sata nakon utakmice sreli u društvu kapetana Odaka, negirao je igranje rukom u oba slučaja u prvom poluvremenu, jednom kad je štopao loptu odbijenu od zemlje i drugi put kad je ležao na zemlji. Treći slučaj na kojeg je poslije utakmice ukazivao gostujući trener Goran Sablić, prilično je jasan, lopta je Deaka udarila u ruku, što je sudac Petrović iz Banja Luke ili nije vidio ili je kvalificirao kao napucanu loptu. S druge strane domaćini pad Kobiljara u šesnaestercu gostiju, nakon pobjede, nisu ni spominjali. Tako je to kad se pobjedi, odnosno izgubi.

Tekst i foto: D. Musa

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com