Katastrofa za povrtlare, Tadija morao baciti pet tona blitve
Neuobičajeno topla jesen, pa i početak zime, uštedjela je povrtlarima doline Neretve nešto novca za grijanje domova i plastenika, ali je sve drugo bilo ravno katastrofi, što nam potvrđuje i Tadija Dugandžić iz Dračeva, inače agronom u mirovini.
I u Bosni isto
– Dva plastenika blitve bacio sam u kapinu (teško dostupan gustiš, nap. a.). Pet tona prvoklasne robe, ekološki proizvedene. Nije bilo kupaca ni po bagatelnoj cijeni. Zelen ne ide ni dandanas. Ja sam, srećom, uspio naći kupca iz Banje Luke za salatu koja je prispjela nešto kasnije. Zajamčeno je ekološki uzgojena, samo na stajnjaku – naglašava Dugandžić.
– Klima se promijenila. Ove godine jednaka je i u Hercegovini i u Bosni. Zvao sam prijatelja u Visoko kojem održavam voćnjak i pitao može li se tamo što gore prodati, a on mi je kazao kako su i u Bosni puni plastenici, nije bilo zime. Ove je jeseni propalo mnogo robe. Ja sam imao sreću prodati barem plastenik salate da pokrijem uloženo. Malo je tko ovdje na zeleni nešto zaradio. Salatu sam prodao za marku po kilogramu, lani sam je u ovo doba davao za dvije marke. O isplativoj proizvodnji ove jeseni ne može se govoriti. Roba se davala u bescjenje, a ni po toj cijeni nije bilo kupaca. Bacio sam pet tona blitve – priča Dugandžić.
– Bog je dao da sam jedan plastenik kasnije posadio, dospio je u vrijeme pravoslavnih blagdana pa je tako tražnja malo živnula i salatu ću prodati. Na tržnicu sam otjerao 40 paketa, a sljedeći dan ću 80 i to je to, sav moj prihod ove jeseni, u tri plastenika. Za 38 i pol godina rada primam zajamčenu mirovinu od 424 KM pa moram raditi. Srećom, služi me zdravlje – kaže nam.
Odlazimo i u susjedni plastenik gdje je, na naše iznenađenje, u njemu već veliki kupus koji bi, kako je kazao, trebao rezati u prvoj polovini ožujka. No, i za njegov uzgoj treba znanja.
– Požurio sam ove godine ne bih li ga prodao po boljoj cijeni. Moraš se snalaziti. Dobio sam i 400 KM poticaja, no to nije dovoljno ni za auto stajskog gnojiva, posebice kada se baca gotova roba. No kod nas nije problem samo klima, nego i uvoz bez kontrole, to traje godinama, a ništa se ne poduzima – dodaje.
U okrajku plastenika s već poodraslim ranim kupusom Tadija je posijao i novu turu salate. Počet će je rasađivati za tjedan dana, u trećem plasteniku. Nada se da proljeće neće biti “crno” kao jesen. Cijene zeleni tijekom jeseni i početkom zime uistinu su niske, niže nego prije godinu dana, a svima je poznato da su u međuvremenu troškovi repromaterijala višestruko rasli. No, ni po tako niskoj cijeni salata, špinat, blitva, kupus, čak i raštika nisu se mogli prodati, jednostavno, nije bilo kupaca.
Cijene niže od lanjskih
Cjenovna slika na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima trenutačno je ispod prošlogodišnje. Tako se zelena salata cijeni od samo 0,60 pa do 1,50 KM, blitva je od 1,20 do 1,50 KM, špinat 1,50 do 2 KM, kupus za salatu 0,30 do 0,50 KM, kelj 0,70 do 1, raštika oko 2 KM, peršin i celer od 3,50 do 4,50 KM, poriluk od 1,20 do 3 KM, cvekla 0,80 do 1, mrkva 1 do 1,20 KM, čak se i bijeli luk, uglavnom uvozni srbijanski, trži za samo 4 do 5 KM. Riječ je o cijenama naveliko.