Koje prednosti imaju djeca koju odgajaju roditelji koji su u braku
Činjenica da djeca čiji su roditelji u braku imaju tendenciju biti zdravija (i fizički i psihički) i imati bolji uspjeh u školi je toliko dobro istražena i prihvaćena u široj javnosti da je postala narodna mudrost. No zašto je to tako? Posvojena djeca ili ona čiji su roditelji razvedeni sigurno nisu ništa manje voljena. Dati odgovor na ovo pitanje nije nimalo lako, no profesor David C. Ribar sa Sveučilišta Georgia State pokušao je objasniti o čemu se radi.
U vremenu kada sve više djece odrasta u obiteljima sa samohranim roditeljima ili posvojiteljima, pitanje postoji li nešto posebno u braku što direktno vodi do boljih ishoda za djecu važno je i za roditelje i za zakonodavce. Brak na kraju možda nije samo za odrasle nego, koliko god to čudno zvučalo, i za djecu. Istraživači ovo zovu problemom selekcije.
Drugim riječima, moguće je da oženjeni roditelji biraju brak zbog toga što određene kvalitete (viša primanja, bolje obrazovanje, opširniji društveni kontakti) na kraju stvaraju bolje mogućnosti za djecu. Sofisticirane statističke tehnike mogu pomoći u rješavanju ovog problema i to je baš ono na čemu znanstvenici rade, istražujući mehanizme kroz koje bi brak mogao poboljšati dječje živote.
Ribar je za nedavno izdanje časopisa Future of Children recenzirao istraživanje o različitim mehanizmima koji bi mogli objasniti zašto djeca vjenčanih roditelja u životu prolaze bolje od druge djece. Neki mehanizmi već su bili dobro istraženi, poput primanja roditelja, očeve participacije u odgoju djece, fizičkog i mentalnog zdravlja roditelja, zdravstvenog osiguranja, stambenog pitanja, odnosa među roditeljima i tako dalje.
Svi mehanizmi su imali tendenciju variranja ovisno o obiteljskoj strukturi odnosno tome jesu li roditelji djece oženjeni ili žive u nekom drugome aranžmanu. Također, svi oni mogu utjecati na određeni aspekt dobrobiti djece, poput zdravstvenog ili obrazovnog postignuća. No kad ih znanstvenici proučavaju, obično otkriju da određeni mehanizam objašnjava neke, ali ne sve odnose između strukture obitelji i dječjih uspjeha.
Na primjer, nedavno istraživanje potvrdilo je hipotezu da veći prihodi kućanstva i bolji pristup zdravstvenom osiguranju mogu objasniti zašto su djeca roditelja u braku zdravija. Drugim riječima, istraživači su pronašli potporu za svoju hipotezu da razlike u dohotku i osiguranju proizvode razlike u zdravlju djece, ali također da obiteljska struktura ima veze sa zdravstvom i mimo dohotka i osiguranja. Ovo se objašnjenje ponavlja u mnogim istraživanjima.
Glavni izuzetak od ovog obrasca dolazi iz istraživanja stabilnosti obitelji. Kada istraživači mjere obiteljsku nestabilnost (na primjer, od života s roditeljima u braku do života s jednim roditeljem nakon razvoda ili onoga s udomiteljima), otkrivaju da je ona često odgovorna za većinu, ako ne i sve povezanosti između obiteljske strukture i dječje budućnosti. Dakle, stabilnost bi mogla biti mehanizam kroz koji brak poboljšava dobrobit djece.
Što možemo zaključiti iz činjenice da mehanizmi poput većeg dohotka, višeg obrazovanja, boljeg pristupa zdravstvenom osiguranju i sličnog ne objašnjavaju u potpunosti povezanost između dobrobiti djece i braka njihovih roditelja? Razuman zaključak je da će prednosti braka za dobrobit djece biti teško objasniti kroz prezentirane politike. Iako one pomažu nevjenčanim roditeljima da povećaju svoje prihode i provode više vremena s djecom, u najboljem slučaju će biti samo djelomični nadomjestak braka, ali nikako od važnijeg značenja za sam razvoj djeteta.
pogled.ba