Ljubitelji životinja iz Čapljine: „Ovo radimo zbog pasa, a ne zbog ljudi!“

Zahvaljujući skupini aktivista, ljubitelja životinja, Čapljina nema problema s napuštenim psima koji muče neke bh. gradove, čak su presudni i za izborne rezultate. Ljubitelji životinja najprije su krenuli skromno, pse su sklanjali s ulice, vozili na sterilizaciju u Široki Brijeg… Potom su se organizirali kao Grupa za zaštitu životinja „Šapica“. Ovih dana posjetili smo azil kojeg su oformili na dijelu vatrogasnog poligona, u Grkovom dolu, kilometar, dva od grada. Na licu mjesta zatekli smo Belmu Repeša u čišćenju nastambi za pse. Kad se smirio gromki lavež kojim dočekuju neznance, na upit – odakle im toliki psi, Belma kaže:

„S ulice pokupimo i dovedemo. Svi su s ulice, i veliki i mali. Trenutno je ovdje 86 pasa. Nije ih problem uhvatiti. Malo hrane i oni dođu…“

Dok smo razgovarali s gospođom Belmom, stigao je i njezin muž Haris Repeša, koji o stanju u azilu kaže:

„Situacija je prilično loša. U manjku smo novca za hranu psima, za redovne preglede kod veterinara… Ovo su sve psi iz grada i općine Čapljina. Zamislite brojku ovih pasa plus brojku udomljenih pasa, da nema ovoga ovdje, to bi bilo sve na ulici. O psima brine nas desetak, Svaki dan dolazimo, dajemo vodu, obilazimo. Svaki dan dobivamo pozive o novim psima, o novim kučićima. Trenutno u gradu nema puno pasa, ali već imamo pozive o kučićima koji su se pojavili u gradu. Onda nam problem deponij, Ada gdje su Romi, tu je previše pasa. Kako mi očistimo grad, tako novi psi iziđu iz Ade, plus neodgovorni vlasnici koji puštaju svoje pse ili puste ženku da se okoti i onda kučiće izbace na ulicu. Upravo sam donio tri kučića koje smo našli ispod mosta u Čapljini, prije tri dana. Bili su kući pregledao ih je veterinar, primili su vakcinu i sada su novi članovi azila.“

Inicijator projekta bila je Valentina Jesić, koja kaže:

„Imamo suglasnost grada, za osnivanje azila, ali nemamo materijalnu podršku, sami smo azil svojim sredstvima napravili. Pomažu nam dobri ljudi kojima je stalo da ovi psi nisu na ulici. Ima nas petnaestak koji brinemo o psima, ali je svakodnevno aktivno samo četvoro. Svaki dan neko mora biti tu, nahraniti pse, dati im vodu, obići… Što se tiče ljudi u gradu dosta nam pomažu, ali ima i onih koji odmažu, naravno.“

„Malo ste i razočarani u ljude?“

„Pa jesam, zato što ljudi ne mogu shvatiti da mi nismo deponija pasa, mi smo nazovimo, sklonište, prihvatilište za pse koje oni izbace na ulicu, koje mi udomljavamo, hranimo, liječimo. Sve to radimo sami. To su psi iz ovoga grada, nisu oni pali s neba.

Zanimljivo, ljubitelji životinja kažu – ovo radimo zbog pasa, a ne zbog ljudi. A ljudi zaista znaju biti neodgovorni. Ima i slučajeva da donesu psa od kuće i ubace ga unutar azila, nesretni „padobranac“ u tom slučaju ne može preživjeti. Opisujući svoja iskustva aktivisti ističu da je nekim psima, za koje ljudi kažu da su ljuti, potrebna socijalizacija, koju također provode. Do sada su putem azila koji ima svoju web stranicu, udomljena 124 psa. Sretna okolnost u svemu je što opet dobri ljudi sterilizaciju ili kastraciju pasa u Širokom Brijegu, to rade besplatno. Pomažu i veterinari donacijom vakcina i slično. U cjelini zaista neuobičajen način rješavanja problema pseće invazije na gradove u BiH.

Tekst i foto: D. Musa

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com