Miris tradicije na prilazu čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima
Kad u kasnu jesen kiše i hladnije vrijeme „zatvore“ priručne tezge uz prometnice i po bosanskim gradovima, u „zimski san“ se s pijaca povuče dio prodavača zamre trgovina domaćim voćem i povrćem, oživi prilaz veletržnice u Tasovčićima kraj Čapljine. To je vrijeme kada se „peglaju“ kartice u prodajnim centrima kupuje uglavnom uvozna roba, koje južno-hercegovački voćari i povrtlari ne vole. Tako će biti do blagdana Božića i Nove godine, kada opet nastupa trgovačka „siesta“ sve do pojave ranih krumpira u travnju, kada veletržnica živne za povrtlare priželjkivanim životom.
Međutim, prilaz veletržnici ima posve drugačiji bioritam u kojem kasna jesen predstavlja vrhunac sezone. S kamiona se prodaje kupus za zimnicu, glavice i rezani, nude se drva za zimnicu, riba svih vrsta, planinski sir, utorkom i petkom perad i domaća jaja, a nađe se i čvaraka. Cijena prvih ovogodišnjih je viša od teletine i janjetine, prodavačica iz Nevesinja reče 16 KM, što će reći da su tri puta skuplji od piletine! Ništa zato čvarci ili kako Hercegovci kažu „žmare“ zaista su dobri. Taman kad smo pomislili da su čvarci, odnosno naše žmare preskupi, zahvaljujući Internetu uvjerili smo se da se slavonski čvarci u Zagrebu, trenutačno cijene 160 kuna, što će reći 40 KM! Očito, prodavačica je ponešto o tome znala kada je stavila cijenu koja tuče janjetinu i teletinu, a desetkuje piletinu.
Uz svinjokolju i čvarke, u južnoj Hercegovini ide i kiseli kupus. Međutim, umjesto nekadašnje potrage kad se u kupus išlo s konjima ili glavobolje koliko ide soli na bačvu kupusa, da bi osigurali tu nezamjenjivu zimsku salatu ili jelo dovoljno je u Tasovčiće ponijeti novčanik, sve ostalo vas čeka na licu mjesta.
„Ovdje smo već sedamnaest godina, zadovoljni smo prodajom i ove jeseni. Kupci su naše stalne mušterije. Nama je važno da ne pogriješimo kod spremanja i eto njih opet iduće jeseni“, ističe Zdenka Čuljak prodavačica kupusa za zimnicu iz Klobuka kod Ljubuškog, koja je bila raspoložena za razgovor.
„Obično ovdje budu tri, četiri prodavača kupusa za zimnicu, ove godine su tri, a svako od nas ima svoje mušterije. Radimo sve, ako će kupac kupus u glavicama, onda ih očistimo i pripremimo, ako će rezani onda režemo. Ukoliko donese bačvu spremimo u bačvu, posolimo pa kupcu ostaje samo usuti vodu. U ponudi imamo plastične bačve i vreće, pa kupac može na licu mjesta, kupiti sve. Ove godine cijena rezanog kupusa je 0,80 KM, a glavica 0,70 KM. Sve na jednom mjestu“, poručuje gospođa Zdenka, te ističe da su ove jeseni ostali malo duže zbog kupaca iz Neuma i Metkovića, koji su zbog visokih temperatura prolongirali spremanje zimnice.
Uz tradicionalne čvarke – žmare i kupus ide i sir iz mijeha koji se petkom prodaje na tri štanda. Prodavači su iz obitelji stočara, ponuda različita kao i sir. S obzirom da se ne žale na tražnju, ostaje dojam da je tradicionalno stočarstvo – izgon ovaca na sjeverno-hercegovačke planine, u ovom trenutku, unosan posao. Najskuplji je suhi ovčji sir sa Zelengore 20 KM, s Morina, planinske visoravni sjeveroistočno od Nevesinja, je 18 KM, a iz Podveležje kod Mostara, 18 KM. Sir, kajmak i druge mliječne proizvode, kupuju svi – Hercegovci, Dalmatinci i Dubrovčani, pretežito potomci bivših južno-hercegovačkih stočara.
Sudeći po ponudi drva, Hercegovci preferiraju zimu uz taj energent. Drva stižu iz istočne Hercegovine – Ljubinje, Bileća i Gacko. Petkom u ponudi je riba od riječne – babuške i peškelji, pa do morske, te neizostavne jegulje koja je sve rjeđa, a rasproda se i po cijeni od 50 KM za kilogram. Standardno ima domaće peradi i jaja, planinskih krumpira koji su skuplji, pa oraha i lješnjaka, kukuruznog i ražova brašna…, a ponudu zaokružuju prodavači poljoprivrednih alatki iz Vareša. Opći dojam – domaće je sve traženije i na cijeni.
Dušan Musa / Radio postaja Čapljina