MOSTAR: Otac tukao dijete, susjedi ga dozivali da stane, policija došla i dala mu samo upozorenje

Nažalost, teme obiteljskog nasilja često možemo gledati, slušati i čitati, ali kada cijelu scenu nasilja morate gledati i slušati, onda se mnogo toga promijeni.

Sudeći prema poruci iz grupe ‘Mostarske mame’, jedna takva scena se ovih dana odigrala u Mostaru. Cijelo jedno naselje je slušalo kako otac nasilnik vrijeđa i udara kćer, susjedi su bili na prozorima, balkonima i tražili da se nasilje zaustavi. Na adresi se pojavila policija i samo ga upozorila. Da, upozorila! Ništa više!

Poruku objavljenu u spomenutoj grupi prenosimo u cijelosti. Želimo da institucije djeluju, reagiraju, spriječe daljnje nasilje. Niti jedno dijete ne treba trpiti ovakve scene.

“Vani je vruće, sparno, ne mogu spavati. Izađem na balkon kako bih zalila cvijeće i nadam se da ću uhvatiti neki povjetarac. Tišina je.

Trgne me zvuk razbijanja. Djevojčica u zgradi preko puta govori kako je slučajno razbila cvijeće. Čujem svaku riječ jer-tišina je vani.

A onda je otac izletio na balkon. Uz riječi koje ne želim da nikada niti jedno dijete čuje odvalio joj je takav šamar da je odjeknulo cijelo naselje. Povlači ju za ruku u stan a ona viče “Nemoj me, bojim se.” Počeo ju je mlatiti svom silinom. Svi su na balkonima. Iz naše zgrade počela su prva dovikivanja. “Dostaaaaa!” “Ostavi ju!” Spustio je roletne ali smo i dalje čuli djevojčicin vapaj u pomoć i njegove gnjusne riječi. Dovikivanja s balkona su nastavljena i vrlo brzo je došla policija (netko ih je kontaktirao vrlo brzo). Vrlo brzo je policija i izašla. Žena iznad spornog stana upitala ih je je li djevojcica uredu? Policajac je samo slegnuo ramenima i rekao da su ih upozorili. Hej, upozorili….

Djevojčicina majka cijelo to vrijeme je mirno vješala veš na balkonu. Draga majko, pa kako možeš? Nepoznati ljudi su ustali iz svojih kreveta da ti zaštite dijete, evo i dalje stojimo vani na svojim balkonima sa strahom da se taj kreten ne bi usudio još jednom počiniti isto, a ti ni pisnula nisi. Pa za svoje dijete bih i leđa podmetnula da treba. Što god je potrebno da ju zaštitim. A ti šutiš. Znaš, digli ste na noge svoju i susjednu (našu) zgradu i vjeruj mi, noćas ćemo bdjeti pokušavajući zaštititi tvoje dijete ako ti već nećeš. Premda znamo da se svasta može dogoditi u tišini i u mraku. Potruditi ćemo se da ti dijete sazna da nije samo.

Grlim svoje dijete i želi tvome da osjeti isti takav zagrljaj i nade u tebi utočište.

Mostar-veceras”

 

pogled.ba

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com