‘Nitko u Nizozemskoj ne može proizvesti meso kao mi ovdje, ali…’

“Baš tako?”, pitamo ga.

“Baš tako, nema ni u ovim kućama tko živjeti. Trenutačno u našem selu ima pet, šest praznih kuća. Zašto da ih mladi ljudi prave? Pogotovo jer nemaju posla. To je najveći problem”.

“Turizam?”

“Ma, turizam je ništa, to su samo tri mjeseca, privremeno. Čim čovjek nema stalni posao, da mora svako jutro ići na posao i vraćati se te da ga nešto veže… to je jedina budućnost”, konstatira Ivica, a onda se vraćamo ovcama. To je tema o kojoj Ivica priča blagim glasom. “Zadovoljan sam zdravljem stada, dobro je se izjanjilo. Potrebna je preventiva, treba ih pratiti, održavati… Ako se ne prati, nastaje problem. Ovdje bi se u zaleđu moglo imati stočnog fonda, ali to nitko ne podržava. Trebalo bi pomoći u proširenju, investicijama u gradnju staja…

“Ima li divljih životinja?”

“Ima, zalomi se nekoliko puta. Svake godine u jednom razdoblju dođe vuk. Meni je dva-tri puta ulijetao u stado, ali, evo, nije ništa bilo. Divljih svinja ima puno, što je problem. Ne može se ništa saditi, jedino ograditi. Ima ih jako puno, što stvara strašan problem. U posljednje vrijeme dolazi i čagalj, iako on samo noću djeluje”.

“Dakle, pravi kontrast, dolje obala i plaže, a ovdje divljina?”

“Da, ali je zaleđe trebalo podržati. Tu bi se moglo sve proizvesti i u Neum plasirati čisto, uredno i zdravo. Ne može nitko u Nizozemskoj proizvesti meso kao mi ovdje u zaleđu, bilo svinjsko, bilo teleće, kozje, ovčje… Nigdje nema na kugli zemaljskoj onoga što ima ovdje, ali, nažalost…”. Tako zbori, očito je, u zaleđe zaljubljeni pastir Ivica. Razočaran je što drugi ne primijete da bi zaleđe moglo biti motor razvoja, a ne da umire…

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com