Običaji Cvjetnice: Evo zašto umivamo cvijećem

U Hercegovini se drži stari narodni i vjerski običaj da se umiva cvijećem na Cvjetnicu.

Najprije se to odnosi na ljubičice jer one požure i uvijek ih ima na Cvjetnicu, čak i u onim krajevima s višom nadmorskom visinom. No, ako prođu, kada je kasna Korizma, onda se to radi s drugim cvijećem ili mirodijskim biljem. To je jedan način sudjelovanja u svečanom ulasku našega Gospodina u Jeruzalem na sami dan Cvjetne Nedjelje i početak Velikoga Tjedna.

Cvjetnicom započinje period tišine, koji svoj vrhunac dobija na Veliki petak i završava na Uskrs. Vjernici nakon umivanja u cvijeću, nose maslinove grančice, poneki i palmine na Svetu misu i blagoslov.
Pred nama je najvažniji i najsvetiji katolički blagdan Uskrs. Korizma je pri kraju i počinje blagdanom Cvjetnice, koja čini uvertiru u Veliki tjedan, Kristovu muku i Uskrsnuće. Ovaj dan obilježen je slikama umivanja u posudama vode sa laticama cvijeća, maslinovim i palminim grančicama, misnom procesijom i pjevanjem Muke, što je tradicionalni običaj u Hercegovini, ali i cijeloj Hrvatskoj. Na ovaj blagdan kršćani se posebno prisjećaju Kristova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem jer se tim činom očitovao kao Mesija sa poslanjem otkupljenja čovjeka.

Ova posljednja korizmena nedjelja stoga i nosi naziv Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje. Ta dva naziva pred oči nam stavljaju dvije istine o Gospodinu. Naziv Cvjetnica koristi se zbog reakcije židovskog puka na Kristov ulazak u Jeruzalem. Puk ga je pozdravljao mašući granama stabala, prostirući preda nj odjeću i kličući mu “Hosana, Hosana Sinu Davidovu”.
Drugi naziv tiče se Kristova mesijanskog poslanja koje je u prvom redu otkupiteljsko i njime se izriče istina da će Krist kao Mesija položiti svoj život za ljude. Na splitskom području posebnost ovog blagdana je u običaju umivanja cvijećem, često ljubičicama ili tratinčicama. To je tzv. djevojački običaj, jer se radi o proljetnom cvijeću koje se bere na polju ili ispred kuće i stavlja u lavor. Tim činom htjelo se dati počast vodi koja ima predivnu simboliku u kršćanstvu, voda kao život, voda kojom se krsti i cvijeću.
Cvjetnicom započinje period tišine, koji svoj vrhunac dobija na Veliki petak i završava na Uskrs. Vjernici nakon umivanja u cvijeću, nose maslinove grančice, poneki i palmine na Svetu misu i blagoslov. Blagoslov grančica čini se u svrhu zaštite od zla i bolesti. U njemu se ističe vjernička uloga nasljedovanja Isusa, što se ističe i riječima
Dok danas držimo grančice u čast Kristu pobjedniku, daj da po Njemu budemo plodni dobrim djelima.

Misnom slavlju ovog blagdana prethodi procesija puka sa blagoslovljenim grančicama predvođena svećenikom. Procesija, kao takva, vrhunac je zajedništva koje jedna župska zajednica ima u Crkvi. Ona je znak pouzdanja naroda u hod kojim ih vodi svećenik, odnosno sam Krist. Procesija u sebi ima i čin svjedočanstva vjere, hod puka kroz mjesto ili oko crkve, poziv je svima onima koji promatraju sa strane. Nakon procesije, svećenik predvodi Svetu misu. Na Svetoj misi čita se i Muka Gospodnja. Na ovaj blagdan, ovisno o liturgijskoj godini A,B ili C, izmjenjuju se Muke triju sinoptičkih evanđelista – Mateja, Marka i Luke, dok je uvijek na Veliki Petak Muka po Ivanu.

Po završetku mise vjernici idu svojim kućama noseći grančice koje su prethodno blagoslovili. Te grančice stavljaju se najčešće pokraj križa u domovima, nerijetko se mogu vidjet na radnim mjestima, u automobilima, ali i na različitim drugim mjestima, što svjedoči o važnosti ovog simbola i blagdana u životima kršćana.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com