Otmice djece u Europi su u porastu, zabrinjavajući slučajevi zabilježeni i u BiH
Otmica djeteta jedan je od najvećih strahova svakog roditelja. Kada razmišljamo o tome, česta je predrasuda da djecu otimaju crni ili bijeli kombiji zatamnjenih stakla i stranih registracija u koje ih slatkišima mame najčešće ljudi druge boje kože ili nacionalnosti.
U stvarnosti otmica, izgleda puno drugačije. Iako su otmice djece iznimno rijetke, kada se događaju, događaju se tako da sve bude neprimjetno, a ako roditelj bilo što primijeti, otmičar koji je vrlo često simpatična žena, pravit će se da je sve samo nevina dječja igra, piše 100posto.
Sumorna realnost
Europska federacija za nestalu i seksualno eksploatiranu djecu, koja okuplja 30 organizacija u 25 zemalja, navodi podatak da se svake godine samo u Europi prijavi oko 250.000 nestanaka. Prema njima, svake dvije minute se u Europskoj uniji prijavi da je jedno dijete nestalo, a otmice su u stalnom porastu. U Indiji po jedno dijete nestane na svakih osam minuta, dok se u Južnoj Africi, prema Birou za nestale osobe, po jedan slučaj prijavljuje svakih pet sati, piše Al Jazeera.
Otmica djece realnost je mnogih slabo razvijenih svjetskih regija. Oteta djeca služe za eksploataciju, prodaju, dječju pornografiju, prostituciju i podvođenje pedofilima. Ropstvo, prodaja organa, vojna regrutacija, prodaja u brak i služenje također su uhodane uloge u biznisu koji u vrtoglavih 35% slučajeva uključuje pojedince ispod praga punoljetnosti, a u tome prednjače Tajland i Brazil.
Najteže zvuče statistike po kojima se može zaključiti da u cijelom procesu u određenom broju slučajeva postoji i suradnja od strane roditelja – bilo da očiste dugove kod kamatara ili vjeruju da je to praktički jedini način da njihovo dijete dobije kakvu takvu životnu priliku izvan okvira slamova, građanskih ratova i favela. U principu razlikujemo trgovinu ljudima radi seksualnih usluga, prisilnog braka, rada i radi prodaje organa, kao i onu radi posvajanja.
Trgovina djecom najčešće se odvija usmeno ili na mračnim web stranicama deep weba.Izračunato je da cijena prosječnog seksualnog i konvencionalnog roba iznosi do 30.000 dolara, a pretpostavlja se da robovlasnik po djetetu može okrenuti i do 150.000 dolara.
U Kini otimaju dječake
Zemlja s najvećim problemom trgovine djecom je Kina. Službenih brojki nema, no kineski mediji izvještavaju o oko 10.000 otmica godišnje. Općenito se može reći da su posebno ugrožena djeca iz siromašnih obitelji i ruralnih regija, piše DW.
Ogromni razmjeri trgovine djecom u Kini usko su povezani s “politikom jednog djeteta” koju je vlada uvela 1979. godine kako bi usporila rast broja stanovnika. Pogotovo na selu su tražena muška djeca. Mnogi roditelji su radije spremni kupiti dječaka nego riskirati da dobiju djevojčicu i da onda za drugo dijete, možda isto djevojčicu, moraju platiti kaznu. To je unosan posao za trgovce djecom koji za mušku bebu dobiju i do, preračunato, 15.000 eura. S druge strane, siromašne obitelji s puno djece si ne mogu priuštiti plaćanje kazne i zato daju dijete na usvajanje, za što dobivaju novac.
Zbog povećane potražnje za muškom djecom i čestih slučajeva da majke pobacuju žensku djecu, u Kini postaje sve veći problem činjenica da ima sve više muškaraca u odnosu na žene pa tako u Kini počinje cvasti i trgovina mladenkama, odnosno otmica djevojčica tinejdžerske dobi koje se potom preprodaju samcima- mladoženjama.
Kineske vlasti su odlučile suzbiti trgovinu djecom. Za to kazneno djelo može se izreći i smrtna kazna. Prvi akcijski plan protiv trgovine ljudima stupio je na snagu 2008., a drugi 2013. godine. Taj zadnji plan sadrži mjere za prevenciju, kazneno gonjenje počinitelja i spašavanje žrtava.
Povremeno se bilježe i uspjesi. Prema službenim podacima, 2011. je oslobođeno 8.660 djece. U travnju 2015. u racijama u šest pokrajina spašeno je 64 beba i uhićeno 170 osumnjičenika. No organizirane mreže za trgovinu djecom služe se svim mogućim trikovima, uspješno uklanjaju tragove ili potplaćuju državne službenike.
Zabrinjavajući slučajevi u BiH
Što je u nekoj zemlji siromaštvo veće, raste i problem otmice djece. Tako je krajem kolovoza prošle godine u Meksiku razjarena grupa građana na lomači spalila dvojicu muškaraca osumnjičenih za krijumčarenje djece u selu Ataclan u državi Puebla.
Zbog osnovane sumnje da su vršili otmice djece, policija je privela dvojicu muškaraca u dobi od 53 i 21 godine. U policijskom se priopćenju navodi da je grupa od najmanje 150 građana provalila u policijsku stanicu i otela osumnjičene. Isti izvor javlja da su mještani benzinom posuli, a zatim i zapalili dvojicu osumnjičenih za višestruke otmice djece. Disciplinski postupak pokrenut je protiv čelnika lokalne policijske stanice koji nisu poštovali obavezne procedure i spriječili incident.
Otmice djece događaju se i u našoj blizini, a posljednjih nekoliko godina bilo je slučajeva navodnih pokušaja otmica u BiH.
Nakon prijave roditelja o pokušaju otmice djece u blizini dvije škole u Brčkom. U blizini osnovnih škola u naseljima Donji Brezik i Ilićka primijećen automobil bijele boje, stranih registarskih oznaka. Vozač je žena koja je djeci nudila čokolade i pozivala ih da uđu u automobil. Policija je istraživala slučaj, no ništa nije otkriveno.
Pod sumnjom da je izvršila otmicu novorođenčeta, starog deset dana, lani je je u Sarajevu uhićena jedna osoba. Kako je potvrdila glasnogovornica Tužilaštva Kantona Sarajevo, Azra Bavčić, osumnjičena ženska osoba 5. srpnja navodno je pokušala oteti novorođenče. Zahvaljujući brzoj intervenciji sarajevske policije, tužitelja i OSA-e beba je, na sreću, pronađena živa i zdrava.
U Hrvatskoj su rijetkost
Iako se o navodnim pokušajima otmice u Hrvatskoj često piše, a oko bijelog ili crnog kombija koji vreba djecu svakih nekoliko mjeseci među roditeljima zavlada panika na društvenim mrežama, zabilježenih otmica djece na takav način do sad nije bilo.
U 2017. gotovo je 2000 djece prošlo kroz evidenciju nestalih. Najveći postotak nestanaka se odnosi na bjegove iz obiteljskog doma i ustanova socijalne skrbi i uglavnom većina podataka koji su vidljivi u Nacionalnoj evidenciji se odnose na ovu kategoriju. Kada govorimo o otmici, najčešća je roditeljska otmica djeteta (kada drugi roditelj nakon razvoda otme dijete), a tek potom otmica djeteta od strane treće osobe, nestanak djeteta bez pratnje i na drugi način ozlijeđeno ili izgubljeno dijete.
“Putem 116 000 Nacionalnog telefonskog broja za nestalu djecu nismo zaprimili niti jednu prijavu ili informaciju o kriminalnoj otmici djece, na koju bi većina ljudi prvo pomislila kada govorimo o pojmu ‘nestala djeca’. I u drugim zemljama Europske Unije navedeni slučajevi su vrlo rijetki”, kazala ej za 100posto Kristina Krulić Kuzman iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.
Zagorčeva sina oteo Petrač
Ipak, najpoznatija otmica koja je potresla Hrvatsku bila je otmica Tomislava Zagorca, maloljetnog sina generala Vladimira Zagorca. Mladića su oteli ispred njegove kuće na zagrebačkom Pantovčaku 23. veljače 2004. godine. Neposredno ispred ulaza dočekali su ga, zgrabili, ugurali u automobil, zavezali lisicama i navukli mu vunenu kapu preko glave i očiju. Lisice i kapu nisu mu skinuli ni kada su došli do kuće u Vrbovcu, gdje su ga čuvali u manjoj sobi na katu. Dok je bio tamo, dječak nije bio zlostavljan ili maltretiran, niti su mu prijetili, piše Express.
Hranili su ga slatkišima i mlijekom. S Vladimirom Zagorcem otmičari su kontaktirali nekoliko sati nakon otmice i tražili otkupninu od 1,5 milijuna eura, zaprijetivši mu ubojstvom sina, ako ne ispoštuje njihove uvjete ili obavijesti policiju. Prijetili su umirovljenom generalu da će ”maloga ubiti, odsjeći mu ruku i poslati mu kući” ako ne plati traženi iznos. Zagorec je o otmici ipak obavijestio policiju te su od tada dva policajca cijelo vrijeme bila u njegovu stanu.
Vladimir Zagorec je u strahu za život svoga sina preko kurira ”City-expressa” predao otmičarima 750 tisuća eura, nastojeći im predati i preostali iznos, no oni otmičari su odustali od preuzimanja te druge pošiljke novca jer su uočili policajce koji su pratili pošiljku. Zadovoljivši se i s polovinom traženog iznosa, 27. veljače 2004. godine u večernjim satima su na parkiralištu kraj groblja na Mirogoju pustili Tomislava na slobodu. Slučaj je poprimio neočekivani obrat kad se otkrilo da iza otmice stoji Zagorčev kućni prijatelj Hrvoje Petrač kome se čak general obratio za pomoć.
Strava na plaži u Omišu
Neobičan događaj koji bi se mogao okarakterizirati kao pokušaj otmice odvio se u ljeto 2014. na gradskoj plaži u Omišu. Nepoznati strani državljani uzeli su dvogodišnjega dječaka iz pješčanika u kojem se igrao dok mu je majka u blizini pila kavu s prijateljicom. Iskoristili su gužvu, dječju zaigranost i trenutak roditeljske nepažnje, zgrabili su mališana, te se zaputili – nitko ne zna gdje, piše Slobodna Dalmacija.
Dječakova nešto starija prijateljica, s kojom se do tada igrao u pijesku, primijetila je da dječaka nema i nepoznatu osobu kako ga odvodi s igrališta i s njim u naručju, odlazi prema obližnjem parkiralištu. Dotrčala je do svoje majke i počela vikati mami da ‘neka teta odvodi mališana’. Srećom, majka dječaka sustigla je otmičarku na parkiralištu i istrgla joj dijete iz naručja, na što se ona nasmijala. Kada se majka pribrala od šoka, misteriozne ženske osobe nije bilo nigdje na vidiku.
Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je u ušla u sustav ranog alarmiranja kada su u pitanju nestanci djece. kako su prvi sati ključni u nestanku obitelj nestalog djeteta mora nazvati policiju, a potom i broj za nestalu djecu 116000, a potom se svuda objavljuje informacija o nestanku, od društvenih mreža do plakata po ulicama.
Sustav je nazvan Amber alarm prema djevojčici koja je oteta 1996. u Texasu i pronađena mrtva nekoliko dana kasnije.
Iako su otmice djece d strane treće osobe rijetke, na žalost vrlo često završavaju tragično, a policija i rodbina godinama i desetljećima ne dolazi ni do kakve informacije o djetetu. jedno od najpoznatije takve djece je Maddie McCann. Britanska djevojčica nestala je prije 12 godina iz ljetovališta u Portugalu. Ni danas, 12 godina kasnije ne znamo što joj se dogodilo.
ero.tel