Poljoprivrednom zadrugom protiv trenda iseljavanja

Opća smiljomanija koju neki u Hercegovini porede sa zlatnom groznicom, donijela je i zanimljive pojave. Jedna od njih je Poljoprivredna zadruga „Miris Mediterana“ iz Čapljine, u koju se udružilo desetoro zadrugara i odlučilo sreću potražiti u smilju. Kako to izgleda govori Mia Limov, direktorica Zadruge:

„Zadrugu smo osnovali krajem 2014-te godine. Nju čine deset članova, odnosno pet obitelji, većinom su to mladi obrazovani ljudi, koji se suprotstavljaju trendu napuštanja zemlje. Oni žele ostati, nešto učiniti. Krenuli smo s idejom da se razvijamo, pa smo odlučili ići u proizvodnju smilja. Naišli smo na razumijevanje općine, od koje smo u zakup dobili 30 hektara državnog zemljišta. Pet hektara uspjeli smo posaditi prošle, a pet ove godine, trenutno imamo zasađeno oko 200.000 sadnica smilja“, kaže direktorica Limov, a zatim na upit – koje su struke zadrugari, nastavlja:

„Šarolik je sastav, ja sam agronom, a ostali – imamo novinare, učiteljice, građevinare i jednog umirovljenika“, ističe čelnica zadruge, koja govoreći o planovima kaže:

„Za sada smo se orijentirali na smilje, vidjet ćemo situaciji na tržištu, za mjesec dana krećemo u branje smilja, prvih sto tisuća, pa ćemo vidjeti u kojem smjeru se kreću stvari, pa ćemo odlučiti. Nekako imamo puno ideja, ne samo smilje, ipak je ovo krševit teren, treba obraditi još dosta zemlje, vidjet ćemo što nam nosi budućnost.“

Dojam je da su se uglavnom mladi zadrugari svojski prihvatili posla jer jednogodišnji nasad krasno izgleda, o čemu direktorica Limov, kaže:

„Da, nasad nam je lijep stvarno smo zadovoljni, unatoč svim neprilikama, treba se obraditi krš, bilo je dosta kamena, bilo je dosta vađenja kamena, usitnjavanja površine, ali nasad za sada, lijepo izgleda. Bit ću iskrena, ovaj fizički dio posla preuzeo je muški dio zadruge, mi žene obavljano lakši dio posla – papirologiju, ali oni su ovdje od jutra do mraka, kako tko može od posla. Inače, zadrugari rade, uz ovo imaju svoj posao, samo sam ja zaposlena u zadruzi. Ostali koliko im dopuštaju poslovne obveze su non stop tu“, pojašnjava direktorica Limov, te dodaje da je zadruge pored potpore općine Čapljina imala i potporu Ministarstva za pitanja branitelja/boraca Hercegovačko-neretvanske županije:

„Dobili smo sredstva na njihovom natječaju koja smo iskoristili za osnivanje. Nedavno smo ‘prošli’ i na natječaju županijskog Ministarstva poljoprivrede, za sredstva namijenjena rekultivaciji zemljišta. Imali smo poteškoća sa zemljištem, ugovor s jednom firmom koja nije na vrijeme obradila zemljište, pa smo kasnili s proizvodnjom i sadnjom, zbog čega nam je jedan dio sadnica propao, ali smo nastavili. Potrudili smo se i vlastitim radom i vlastitim kapitalom, posadili što smo i planirali.“

Zadrugari su prilikom osnivanja u projekt unijeli članarinu, što nije bilo dovoljno.

„Da bi uspio, moraš imati nešto početno, da bi se širili, svi zadrugari su digli kredite s tim sredstvima kupili smo dio strojeva i opreme i dalje nastavljamo raditi. Nije lako. Ali eto nas nekako vodi da smo svi mladi, kad ćemo, ako nećemo sad…“, naglašava direktorica Limov.

Tekst i foto: D. Musa

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com