Priča Hrvatice koja je zatrudnjela u izolaciji: ‘Grozim se onih koji kažu da im je sada drago što nemaju djecu’. Nek’ mi kažu kada je pravo vrijeme

Hoće li zbog mjera izolacije koje su na snazi ovog proljeća krajem godine i početkom iduće imati ‘baby boom’?

Optimisti se tome nadaju, a vijesti iz nekih ginekoloških ordinacija čak im i daju za pravo. Tako su se u svibnju su se iz jedne osječke privatne ordinacije pohvalili da dnevno otvaraju bar dvije nove trudničke knjižice, piše Dnevno.hr čiji članak prenosimo.

Bilo je to vrijeme kad smo naivno mislili da je najgore od koronakrize iza nas, no s povratkom virusa u opticaj euforija javnosti radi trudnoća je zamijenila oprez, da ne kažemo tjeskobu…

Kako je uopće biti trudnicama danas? Je li i kod njih euforija zbog prinove zamijenila tjeskobu? Odgovor smo pokušali pronaći kod 34-godišnje Zagrepčanke koja je upravo za vrijeme izolacije ostala u drugom stanju.

“Da pokucam u drvo, zasad je sve O.K., sretna sam”, kaže mi. “Ali, znaš kako je s trudnicama, koliko puta dnevno mijenjamo raspoloženje… Pitaj me za pola sata, možda ću ti drugačije odgovoriti“, okreće sugovornica sve na šalu.

Je li i kod njih izolacija bila ‘zaslužna’ za prinovu, pitam.

“Kod nas nije ona klasična priča, kao, oboje smo radili od doma, zatvoreni u četiri zida. Nama se nije previše toga promjenilo: suprug je u MUP-u, on je radio i za vrijeme ‘lockdowna’, a ja sam i inače bila doma s kćerkom. Opet, kad kažem da se nije promijenilo… Svima se život promijenio, tako i nama. U tim trenucima smo se svakako osjećali bliže nego inače. Pa ako je tako, a jest, onda bih ti i mogla potvrditi da je ova izolacija ‘kriva’ za prinovu, barem indirektno.”

Koliko je ova trudnoća usporediva s prethodnom bilo je još jedno pitanje koje se nametnulo.

“Dobro, još je u ranoj fazi, ne mogu posve uspoređivati… Iako, zapravo, mogu ti reći da sam sada daleko mirnija. Prvi put sam puno više strahovala, danas mi se čini – zbog sitnica.”

“Evo, za primjer… Tada su bile Olimpijske igre u Brazilu, koji je bio pogođen zika virusom. Tko se toga još sjeća osim mene (smijeh)? I onda je krenula priča, hoće li doći do pandemije. Očekivalo se, ne znam, milijun turista, koji su mogli proširiti virus na cijeli svijet. I za ziku isto nije bilo cjepiva, a bila je opasna baš za trudnice… Povećao se rizik za mikrocefalije, spontane pobačaje i prijevremene porođaje. Danas sigurno ne bi paničarala zbog toga. Tada sam sve više pratila, više čitala, pa i ‘bolovala’ od viška informacija. Ono, sjećam se da su neki sportaši čak i zamrzavali spermu zbog straha od zike. Sad pokušavam biti što ‘prizemljenija’. Ne ignoriram ono što se događa oko mene, ali kako meni, tako i svima.”

S ovakvim stavom, logično, ne žali što je baš sad došlo do druge trudnoće.

“Zapravo, zgrozilo me je kad mi je frendica s Fejsa objavila status da joj je sada ‘drago što nema djecu’. Kao, ‘novo normalno’ nikad neće proći, tko želi imati djecu u ovakvim vremenima, pa ono, čak i ako prođe opasnost sve će nas kontrolirati, lijevo-desno… Ako idemo tako gledati, tko je htio imati djecu u ratu, 90-ih? Ili prije 100 godina kad se i gladovalo, i ratovalo, a još je bila i ona, da, španjolska gripa… Tko je htio imati djecu u Srednjem vijeku? Da ne pametujem previše… Uvijek se može žaliti da nisu vremena za djecu.”