Tvrtke Zvečevo i Konstruktor u Čapljini zatvorile 250 radnih mjesta
Cijela država, cijela regija, pa tako i Čapljina, loše se provela u privatizacijskim labirintima. Za razliku od okruženja Čapljina je u vremenima “ko osta, osta”, sačuvala urbanistički sklad, ali gubi industriju. U tom nizu delikatni su slučajevi GIP Neretve, a posebice Tvornice keksa i vafla „Lasta“. Obje ove tvrtke neuspješno su privatizirane – dokapitalizirane od strane poduzeća iz Hrvatske, splitskog „Konstruktora“ i „Zvečeva“ iz Požege. Epilog u samo tri godine Čapljina je ostala bez 250 radnih mjesta!? Kapije te dvije tvrtke, još samo rijetki otvaraju, stražari i posljednje računovođe.
Priča prva, „Agencija za privatizaciju Hercegovačko-neretvanske županije, predstavnicima splitskog Konstruktor inženjeringa uručila je uvjerenje o ispunjavanju svih obveza iz kupoprodajnog privatizacijskog ugovora za čapljinsko poduzeće GIP Neretva. Zamjenik direktora Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kanton Mihajlo Butigan ustvrdio je kako je privatizacija GIP-a Neretva primjer uspješne privatizacije. Konstruktor inženjering kupio je sredinom 2003. godine 97,73 posto vlasništva GIP-a Neretva za što je platio 172.919 eura, u radnom odnosu zadržano je svih 105 zaposlenih, a u obnovu proizvodnje uloženo je više od milijun eura. Uposleno je dodatnih 25 radnika. Direktor Konstruktora Željko Žderić ustvrdio je kako imaju planove za povećanje poslovanja GIP-a Neretva na tržištu Hrvatske, ali i Crne Gore te da je planirano zapošljavanje novih radnika. Najveći dio poslova GIP Neretva izvrši preko Konstruktora u Hrvatskoj“.
Tako je pisao „Poslovni dnevnik“ u broju od 17. svibnja 2003. Deset godina poslije, rasprodani su i strojevi nekada moćne građevinske tvrtke. Sjedište tvrtke u najprometnijoj čapljinskoj ulici, odaje dojam da se vrata mjesecima nisu otvarala, a na ulazu u bivši pogon smjenjuje se nekolicina stražara, koji naravno, ne žele pričati. Štrajkali su pokušavajući skrenuti pozornost, govorili o nejasnoj vlasničkoj strukturi…, ali rezultata nije bilo, pa su postupno umjesto na radilištima završavali na burzi.
Drugi slučaj je svježiji Tvornica keksa i vafla „Lasta“ sinonim i ponos Čapljine. U prostrani kompleks ukupne površine od 6,2 hektara, danas ulaze samo oni koji svode račune eksperimenta. Lastu je privatiziralo „Zvečevo“ iz Požege. Od početka taj se „brak“ činio falšim. Državni kapital je privatiziran kombiniranom metodom pa je u tzv. velikoj privatizaciji Zvečevo kupilo 51 posto kapitala, dok je preostalih 5,96 posto državnog kapitala privatizirano javnim upisom dionica. Kupnjom 51,03 posto udjela 29. studenoga 2001. Zvečevo se obvezalo da će, uz zatečenih 168 radnika, zaposliti još 66 novih. Većinski paket od 51,03 posto plaćen je 250.000 KM uz obvezu ulaganja 5,7 milijuna KM. Međutim, većinski vlasnik je “zaboravio” preuzete obveze pa je Agencija za privatizaciju HNŽ-a tužila Zvečevo, čiji je većinski vlasnik (64 posto kapitala) obitelj Alvir. Poslije sudske nagodbe 2009., došlo je do produljenja roka kupcu do konca 2010. Nakon toga nabavljen je dio opreme, da bi sedam godina poslije sve stalo…
Odjeci se vide na burzi rada. Broj nezaposlenih prema mjesečnom Statističkom biltenu, Zavoda za zapošljavanje, u Čapljini, u odnosu na prosjek iz 2016-te, 28. veljače, povećan je za ravno 140 osoba, dostigavši 3.479. U veljači je na čapljinskoj ispostavi prijavljena 131 osoba, od čega 91 žena, jasno gro radnica „Laste“. Uvod je bio ponovo isti – obećanja, zaplet – štrajkovi, pravdanja i lažne nade. Od nade nema ništa jer za nedavnog štrajka u Zvečevu, povod su kao i u „Lasti“ bile plaće, ispostavilo se da izgovori na krizu zbog „Agrokora“ ne piju vode, naprotiv. Oba primjera imaju i dodirne točke, većinski vlasnici nikada javnosti nisu predočili bit problema, a radnicima su dijelili otkaze, ukupno bar 250!?