Bijeda bh. poljoprivrede: Jedemo, austrijske, njemačke i francuske krumpire, domaćih ima samo u tragovima

Posjet veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, otkrio je svu bijedu bh. poljoprivrede. Što drugo reći na činjenicu da građani Bosne i Hercegovine u ovom trenutku jedu francuske, austrijske i njemačke krumpire?! Cijena je ujednačena 1,3 KM, domaćih ima samo u tragovima. Otkrili smo i njih! Na prvu po veličini gomolja zaključili smo da su odnekud s brdskog područja. Stalni prodavač na veletržnici Ante Tolj iz Ljubuškog, to je i potvrdio informacijom da su s Drinovačkog Brda, u općini Grude, naselja na padinama biokovskog masiva.

„Jutri rano bude i mladih domaćih krumpira cijene se 1,5 KM. Po toj cijeni brzo se rasprodaju“, kaže Hilmo Krehić stalni prodavač iz Radišića kod Ljubuškog.

Ljubuški rani i kasni

U daljem razgovoru doznajemo da je riječ o krumpirima povrtlara iz sela na jugozapadu Ljubuškog – Šipovače, Vojnića i Veljaka. Dakle, proizvođači koji su proljetos na tržište plasirali „ljubuški rani“, odlučili su se i za sadnju da ih tako nazovemo „jesenskih kasnih“ krumpira. Sudeći po činjenici da se jutri rasprodaju bio je to pun pogodak. Treba reći da poljoprivrednici iz tog dijela Ljubuškog imaju veliku komparativnu prednost u odnosu na ostatak Hercegovine, vodonatopni kanal izgrađen pedesetih godina prošlog stoljeća kojim voda do njihovih njiva ili plastenika stiže bez troška.

Mora im se priznati i težačka inventivnost, pratili su razvoj situacije i po kišovitom svibnju zaključili da će ove godine biti nestašica jednog od najvažnijih prehrambenih artikala krumpira. U tom razdoblju stizale su vijesti o poplavljenom Lijevče polju i drugim poljima oko Bajne Luke, zatim dijelovima Semberije od kuda u hladnijem dijelu godine stižu krumpiri. Pratili su razvoj situacije i blagovremeno reagirali. Od upućenijih u problematiku saznali smo da bi tih „jesenskih kasnih“ u Ljubuškom kraju bilo i više da se moglo naći odgovarajuće sjeme. Poduzetniji su tragali sve do Bajne Luke gdje su našli manje količine i njima je to kako se to žargonski kaže upalilo. Drugi su sadili sitne proljetne gomolje, pa su im prinosi manji.

No, to su male i površine i količine da imaju utjecaja na tržište ove kulture. Bosna i Hercegovina je id polovice jeseni gladna krumpira! Kako se dogodilo da već u listopada nema jedne od osnovnih živežnih namirnica – kiše i poplave proljetos su bile i u Francuskoj, Njemačkoj, a prave nepogode u brdovitoj Austriji, a imaju krumpira za izvoz? U poljoprivrednom sektoru mislimo na državne i entitetske institucije – ministarstava poljoprivrede u entitetima, pa ministarstva u deset županija u Federaciji, zatim zavode poljoprivrede u županijama, općinske odjele poljoprivrede, fakultete…, nikad više zaposlenih, a nemamo što jesti. Krumpir je od kada su ga španjolski konkvistadori 1536. godine prenijeli u Europu postao strateška namirnica.Istina trebalo je vremena da se na tu novu kulturu navike stanovništvo, pa su kažu Fridrih Veliki od Pruske i ruska kraljica Katarina Velika zagovarali uzgoj krumpira smatrajući ga rješenjem za problem gladi. Što se događa kad krumpira nema, svjedoči većini manje-više poznati slučaj Velike krumpirove gladi u Irskoj od 1845. do 1849. godine izazvane zarazom krumpira. Pretpostavke govore da je u tom razdoblju od gladi umrlo od 800.000 do dva milijuna Iraca, a približno toliko ih se iselilo, pa zato tog relativno malog naroda ima u svakom kutku Zemljine kugle. Danas su komunikacije drugačije pa do sličnog scenarija ne može doći izuzev u slučaju izbijanja totalnog rata.

Domaći samo kupus

Oduvijek se smatralo da BiH kao brdsko planinska zemlja uz povoljne uvjete za svoje potrebe proizvodi dovoljno krumpira i kupusa. Podsjećamo da na brežuljke otpada četvrtina površine BiH, a na planine preko 40 posto površine. To su područja idealna za uzgoj krumpira i kad polja plivaju. Očito je da ih dovoljno nema ni u Glamočkom, ni u Nevesinjskom polju, a ni na Romaniji, gdje se sade velike količine. Inače, na čapljinskoj veletržnici već desetak pa i koju godinu duže, početkom zime, tamo iza Nove godine, uz nešto hrvatskih, pojave njemački krumpiri, ove godine stvar je ozbiljnija čim se u nerazvijenu Bosnu i Hercegovinu uvoze iz bogatih zemalja Europske unije – Francuske, Njemačke i Austrije.

Inače, na veletržnici smo vidjeli još sličnih čuda kao što su svježe šljive iz Moldavije, da „saransak“, mrkvu, kruške iz Srbije i ne spominjemo. Od domaćih kultura ima jedino kupusa koji je oko 0,50 KM i zeleni – blitve, špinata, zelene salate, raštike, prase…, koja se zbog visokih temperatura u okruženju, malo traži.

Tekst i foto: Dušan Musa