“Ćiro za pet”: Otkrili novu biciklističku rutu za odvažne i oživili turizam

Ako su ono staze “Ćiro 1” i “Ćiro 2”, ova je “Ćiro za pet” – zbrajajući dojmove s novootkrivene biciklističke rute jugom ravanjske općine, kaže Vedran Pažulj, predsjednik Biciklističkog kluba Čapljina. Podsjećamo, staze “Ćiro 1” i “Ćiro 2” promovirane su proteklih godina u svrhu oživljavanja turizma uz bivšu uskotračnu prugu od Mostara do Trebinja i dalje kroz Konavle u Hrvatskoj.

Dok “Ćiro 1” doslovno slijedi stazu, “Ćiro 2” je istočna varijanta preko Stoca. Za “Ćiru za 5”, kako rekoše Vedran Pažulj i njegovi kolege zaljubljenici u biciklizam Neumljani Nikola i Danijel Prkačin te Čapljinac Robert Šimunović, zaslužan je Večernjak, odnosno ljetos objavljeni tekst o visoravni Belenići. Dok su novinari istraživali kako na tom kraškom području mogu obitavati medvjedi, pa otkrili lokvu koja ne presušuje te bunare, biciklisti su poželjeli vidjeti sve to i usput, moguće, otkrili novu rutu. Uspjeli su i jedno i drugo, samo što je nova ruta zahtjevna, preporučljiva samo za spremne i odvažne.

 

 

– Krenuli smo iz Zavale, iznenadio nas je uspon, trebalo je dobro proći kako bismo došli do Golubinca, gdje strmina popušta. Dalje smo išli do Belenića. U društvu strastvenog lovca Marija Krečaka Tigra obišli smo lokvu koja nikada ne presušuje i obližnje bunare te nastavili dalje prema istoku. Tigar nas je uputio prema Ivanici uz opasku da ima “samo jedan uspon”. Uvjerili smo se da ih je mnogo više. Prošli smo zaista krasnim predjelima, više od 30 kilometara je od Belenića do Ivanice. Da nije ruševina, to bi bila Arkadija. Ovako uživate u predjelima pa vas uhvati tuga kad vidite ruševine.

Naišli smo na još jednu prekrasnu lokvu, mislim da se zove Brestnica, i na koncu izišli na Šćenicu, prema Tigrovim uputama, skrenuli lijevo i Ćirinom prugom izbili na Ivanicu. Tu nas je dočekao Nikola Dalmatin, Čapljinac koji tu radi, a nakon odmora izišli smo na Ćirinu “štreku” i krenuli natrag. Sve skupa oko 80 kilometara. Bilo je to nezaboravno iskustvo, uz sjetu – koliko je toga lijepog uništeno u ratu. I čemu rat – pita se Vedran Pažulj. Slično pitanje postavit će svatko tko prođe tim područjima iznimne ljepote, turističkih potencijala i vrijednosti, gdje su ruševne građevine bivših željezničkih postaja. Ljudi su rijetkost, a pojedina područja još su minirana. Na koncu sugovornici kažu da su zahtjevnu turu posvetili prijatelju Nikši Vuletiću, čovjeku koji je volio taj kraj, a Vjetrenicu podigao na zavidnu razinu. 

Dušan Musa


WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com