Nedjelja, 23 lipnja, 2024
Društvo

Dirljiva priča iz Stoca: Digao kredit da sagradi kuću majci 12-ero djece

Nakon što su ih ostali odbacili, Demir Mahmutčehajić iz Stoca, zajedno sa suprugom podigao je kredit i kupio kuću svojim susjedima Romima.

Majka i njenih 12-ero djece dobili su kuću, ali tu ne staju njihovi problemi. Zbog susjeda koji ih nisu prihvatili, obitelj je sada na Radimlji, dok im Demir ne napravi kontejnersko naselje na svojoj zemlji.

U Novom danu, Demir i 13 članova obitelji Ibrahimović iz Stoca podijelili su dirljivu priču za N1.

Borba za krov nad glavom

Majka Vedrana živjela je sa 12-ero djece i suprugom Ramizom u Njemačkoj gdje su imali osiguranu socijalnu pomoć kao i dodijeljenu kuću u kojoj su svi živjeli.

Međutim, nakon što je Vedranin suprug preminuo, sve je krenulo nizbrdo. Obitelj je deportirana iz Njemačke nazad u BiH skoro šest mjeseci njegove smrti gdje su dočekani u veoma teškim uvjetima.

Iz Sarajeva su otišli za Stolac mjesecima ne primajući nikakvu finacijsku podršku, a njih 13 i danas živi u baraci koja nema ni adekvatan krov.

Ali, to je pokušao promijeniti aktivist i poduzetnik Demir Mahmutčehajić.

Kada je završavao obaveze na farmi, kaže Mahmutčehajić, Danijela i Erika su se pojavile pred njegovom farmom i nakon razgovora sa njima, shvatio je da su jako inteligentne, te da im otac nije živ i da su u velikoj potrebi.

To je meni bio jednostavno znak da su one došle tu kao obaveza meni i uopće nije bilo nikakvog razmišljanja tu, kaže Mahmutčehajić.

Došao je kući i nakon razgovora sa suprugom i djecom, odlučili su uraditi sve što je potrebno.

U roku od dva tri dana prvo smo im pokušali kupiti jednu kuću, međutim taj čovjek od kojeg smo kupovali kuću je nakon što je saznao da namjeravamo kupiti za Rome podigao cijenu kuće i jednostavno se postavio “ako imaš novca da Romima kupuješ kuću onda ti je cijena veća”, pojašnjava on.

Nakon neuspjelog pokušaja kupovine kuće, Mahmutčehajić se odlučio za opciju iznajmljivanja kuće ili stana i čak su dva puta sklapali dogovor o iznajmljivanju.

No, nakon obilaska kuće sa majkom i dvoje djece, saznali su da su susjedi izvršili takav pritisak na vlasnicu objekta da je ona poništila dogovor. Nedugo nakon toga je pronašao kuću koja se prodaje u gradu, otišao u banku koja je ubrzala sve procese i vrlo brzo su završili dogovor sa vlasnicima kuće.

“Za njih se nije znalo”

Nakon što su došle majka i nekoliko djece, situacija se, nažalost, ponovila.

Ja ne znam što, valjda što smo Romi…nismo pravili nikakve probleme, rekla je majka Vedrana.

Ali to nije poenta priče: to su problemi na koje mi nailazimo u procesu rješavanja. Poenta je da majci i ovoj djeci treba pomoć. Ona je samohrana majka 12-ero djece. Prezimila je zimu u vrlo teškim uvjetima. Za njih se nije znalo. Oni su nevidljivi, objasnio je Mahmutčehajić.

“Sustav je zakazao”

S obzirom na katastrofalne uvjete života i nemogućnost izbora, Mahmutčehajić ističe da su djeca prije prosila ali da to više ne rade.

Oni rade sa nama. Mi ih učimo radnoj disciplini i plaćeni su. Učim ih da nitko ne treba raditi besplatno, da svoj rad trebaju cijeniti ali da se ne trebaju plašiti rada. Da je najgore prositi. Od ove djece nitko više ne prosi, zaključio je on.

Majka Vedrana i djeca kažu kako im je Demir veliki prijatelj. Iako ima svojih petero djece, uvijek pronađe način da pomogne njima bilo to u kupovini hrane, odjeće ili jednostavno mogućnosti koje im pruža u radu i djelovanju.

Ovo su djeca bez oca. Oni su i vjerski i svjetski obaveza svakog onog tko je svjestan. Živjeti u društvu gdje dijete bez oca dočeka noć gladno je društvo koje je potpuno okrutno. Društvo koje ne zaslužuje ništa. Oni su prema nama prvenstveno obaveza, a nakon svega ostalog su nam iskušenje, jer mi smo jaki onoliko koliko vodimo računa o slabima. To je ono što sam ja naučen što su moja djeca naučena. Mi smo se zakleli da ćemo bez obzira na sve prepreke biti sa njima dok najmanji bude izveden na put, rekao je kroz suze Mahmutčehajić.

Mi smo društvo koje ima toliko prilika da preokrene stvari, kaže on i ne vidi razlog zašto bilo tko od ove djece sutra ne bi trebao biti aktivan član ovog društva kao i da bude primjer kako da postanemo bolje društvo. Ovakvim problemima se ne bi trebali baviti pojedinci, već je sustav koji i rješava ova pitanja.

Načelnik Stoca izdao plac za gradnju kuće

Danas je mnogo pojedinaca koji nastoje pomoći ovoj obitelji. Javna kuhinja Mostar im je nakon upita odmah osigurala jedan obrok. Dejanu, jednom od momaka iz ove obitelji su kupili auto kako bi mogao ići po tu hranu, a dobri ljudi sa benzinske pumpe su osigurali i pun rezervoar svakog mjeseca.

Načelnik Stoca je također izrazio želju da pomogne izdajući plac za gradnju kuće, a najstariji momci iz obitelji očekuju da će 8. svibnja krenuti sa radom u komunalnom poduzeću.

Ipak, Mahmutčehajić naglašava da bi im svakog dana trebali pomagati i psiholozi. Kao socijalna grupa su jako getoizirani, izolirani od društva i uvijek postoji strah. On ističe da susjedi koji ih nisu prihvatili u svom kraju nisu ni svjesni koliko to dodaje “vatre” na traumu.

Njima je potrebno da nisu daleko od zajednice. Djeca trebaju imati dostojanstveno djetinjstvo i važno je da se igraju, plaču i da jednostavno budu djeca, da nisu bačeni nigdje.

Nećemo dati da majka sa djecom dočeka sljedeću zimu u ovome. Ali ako bude potrebe, mi ćemo ih smjestiti u našu kuću, da sa nama žive, ali ni to nije rješenje, dodaje on, jer ovakve solucije nisu dugoročne, ne samo po ovu obitelj već i za sve ostale koje imaju sličnu situaciju.

Brojne su obitelji za koje se i ne zna, a koje brinu istu brigu. Samohrani roditelji bez primanja, u trošnim kućama, sa velikim traumama, inteligentnom djecom spremnom za život, ali bez ikakve državne potpore kako bi im omogućili dobar i kvalitetan život dostojan svakog djeteta i pojedinca.

Danijela: Voljela bih završiti školu i imati posao

Mahmutčehajić je za kraj poručio svima koji žele da pomognu ovoj obitelji da to mogu uraditi, ali isto tako da se sjetimo svih kojima je pomoć potrebna i pokušamo riješiti socijalno pitanje na institucionalnoj razini.

Bez sustava koji štiti ove ljude, samo će neki pojedinci uspjeti pomoći samo nekim obiteljima.

Voljela bih ići u školu i završiti školu, i da imam posao kao i ostali ljudi, rekla je Danijela za kraj.

 


WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com