Emocionalni teret-nešto što svi nosimo u sebi!
Karel Loewe je učiteljica engleskog jezika u srednjoj školi u Oklahomi, a predaje već 22 godine. Na Facebooku je podijelila zadatak iz aktivnosti koji je odradila sa svojim učenicima prvi dan škole. Njezina objava je brzo postala viralni hit pa je u samo tri dana podijeljena više od 335.000 puta.
Ono što je privuklo pažnju ljudi je nešto što svi nosimo u sebi – emocionalni teret. Živimo u eri u kojoj porasta svijest o mentalnom zdravlju, ali i u eri povećanog socijalnog pritiska da izgledamo kao da nam sve ide od ruke.
Za tinejdžere, čija tijela, um i duh rastu drastičnim tempom, mjesto gdje mogu podijeliti svoje emocionalne nemire može biti od nevjerojatne pomoći. No, mnoga djeca nemaju mjesto u kojem osjećaju potporu i zaštitu. Učionica gospođe Loewe postala je upravo takvo mjesto.
Učiteljica je podijelila fotografiju plastične vrećice napunjene zgužvanim papirima, a u objavi je napisala o čemu je zapravo riječ.
– S ovime sam započela svoju 22. godinu podučavanja u srednjoj školi. Jučer je bio vjerojatno jedan od najznačajnijih dana koje sam ikada proživjela. Isprobala sam novu aktivnost koju sam nazvala ‘The Baggage Activity’. Pitala sam djecu što znači imati emocionalni teret, a oni su uglavnom rekli da su to loše stvari koje nosite na svojim ramenima.
Zamolila sam ih da na komad papira napišu što ih muči, što im je na duši, što ih boli itd. Na papiru ne smiju pisati imena. Zatim da zgužvaju papir i bace ga. Svatko od njih je zatim trebao uzeti komad papira i naizmjenice su naglas čitali što je njihov kolega napisao. Ja bih poslije svakog pitala tko je to napisao, ako želi reći.
Nikada nisam bila toliko dirnuta do suza kao kad su se ova djeca otvorila i podijelila svoje probleme s razredom. Čula sam stvari kao što su samoubojstvo, roditelji koji su u zatvoru, droga u obitelji, ostavljeni od strane roditelja, smrt, rak, gubitak kućnih ljubimaca (jedan je rekao da je njegov skočimiš umro jer je bio debeo, a mi smo se hihotali) i tako dalje.
Djeca koja su čitala bi plakala jer je ono što su čitali bilo teško. Učenik koji je to podijelio (ako je odlučio reći da je to on) bi isto ponekad zaplakao. Bio je to emocionalno iscrpljujući dan, ali čvrsto sam uvjerena da će moja djeca osuđivati druge malo manje, voljeti malo više i opraštati malo brže.
Ova torba visi na mojoj vratima kako bi ih podsjetila da svi nosimo teret. Ostavit ćemo ga na vratima. Kad su odlazili rekla sam im da nisu sami, da su voljeni i da jedni drugima čuvamo leđa.
Počašćena sam što sam njihova učiteljica – napisala je u objavi, piše Upworthy.
24sata.hr