FOTO: Crvene stijene kod Orahova Dola, do zadnjeg rata bile su stanište bjeloglavih supova

Nećemo se ponavljati da je Hercegovina relativno malo, ali raznovrsno područje. Jedna od novina do koje smo ovih dana došli je i podatak da je sve do zadnjeg rata, odnosno prve polovice devedesetih godina prošlog stoljeća, jedno od staništa bjeloglavog supa bile Crvene stijene iznad Orahova Dola u općini Ravno.

Vihor rata

Pucnjava i gruvanje topništva jednostavno su preostale ptice na tom području, odvele u nepoznatom smjeru. Nikola Burum koji živi u Dubrovniku, a zbog stoke koju drži na slobodno ispaši gotovo svakodnevno dolazi u rodni Orahov Do, kaže da ih nakon rata nikada nije vidio:

„Goleme su to ptice bile, nema šanse da ih ne bi zapazio da ih još ima ili da povremeno dolaze“, veli Nikola pa prisjećajući se života s orlovima u Crvenim stijena koje se uzdižu gotovo okomito iznad sela okruženog brdima, nastavlja:

„Kad bi letjeli iznad glave kao da se oblak navuče. Uz lešine znali su oni valjda kad su bili gladni i po koje janje uzeti. One naše pramenke su bile male ovce, pa mali i janjci, zaletjeli bi se i uzeli ga kao od šale“, konstatira Nikola, te dodaje da sada, kako stvari stoje „sigurno ne bi nikome smetali, ali nema ih više.“

Prije petnaestak godina medijski odlično praćen bio je pokušaj vraćanja „strvinara“ kako još bjeloglave supove zovu, na području Blagaja gdje im je također bilo jedno od staništa u Bosni i Hercegovini. Koliko znamo taj višegodišnji projekt na kraju nije bio uspješan. Međutim, dojam je da se nešto slično pokušalo u Orahovu Dolu da bi uspjeh bio zajamčen. Jer riječ je o prodolini koja se pruža od Zavale do Slanog na moru. S obzirom da su ti prostori rijetko naseljeni, da se ni poljoprivreda nakon rata nije oporavila, što je važno zbog prskanja radi zaštite od štetočina, kojima se hrane sitnije ptice i glodari koje povremeno ugibaju, a u lancu su prehrane supova. U stvari moglo bi se zaključiti da su upravo Orahov Do i Crvene stijene idealno mjesto za povratak ovih golemih ptica.

Povratak supova u perspektivi bi čak upotpunio turističku ponudu tog dijela juga Hercegovine koje može očekivati turističku bum završetkom prometnice Slano – Zavala na kojoj su počeli radovi. Naime, u sastavu turističke ponude u Španjolskoj koju su lani pohodila 84 milijuna (!) turista je i promatranje orlova. U Španjolskoj, Maroku i Alžiru prema podacima s Wikipedije, živo oko 8.100 parova bjeloglavog supa.

Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 – 2,80 metara. Duljina ove ptice je oko 100 centimetara, a može dosegnuti težinu od 6 – 13 kilograma. Prema Wikipediji supovi se hrane isključivo uginulim životinjama, što se baš ne uklapa u ono što smo čuli od gospodina Buruma, međutim moguće je da glad mijenja „jelovnik“ ili da su na taj prostor povremeno „navraćali“ i drugi orlovi koji preferiraju konzumaciju svježeg mesa.

Turistička atrakcija

Inače, bjeloglavi sup je ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada porodici strvinara starog svijeta kako se navodi u Wikipediji. Žive od 30 do 40 godina, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje impozantnih 110 do 120 dana! Vjerni su svom staništu, često lete u jatima, pa otud i dojam kada nalete da „oblak“ sakrije sunce. U Hrvatskoj na otoku Cresu nalazi se Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli, kojim upravlja Javna ustanova “Priroda“.

Valja reći da su valjda i zbog bjeloglavih supova Crven stijene opjevane i u narodnim pjesmama tog kraja. Jednu od njih čili smo od Nikolina brata Bože: „Orov Dole i Crvene stijene, Boškovića stare uspomene“. Naravno misli se na Ruđera Boškovića čija je otac Nikola iz Orahova Dola preselio u Dubrovnik.

Tekst i foto: Dušan Musa