FOTO: Na Dubravskoj visoravni proizvođači razmišljaju kako preživjeti do berbe iduće godine, radnici plakali
Početak poljoprivredne sezone bio je idiličan da bi to bilo stvarno, kada je u pitanju poljoprivreda, koje je još jednom opravdala sinonim – tvornica pod otvorenim nebom. To nebo se naljutilo i srdžbom u vidu nezapamćeno jakog mraza za ovaj dio godine, pogodilo mediteranski dio Hercegovine. U doba kada se beru prve trešnje, vade rani krumpiri…, takvo što se ne pamti. Teško su pogođene i Dubrave, visoravan između Čapljine i Stoca, poznata po voćarstvu i vinogradarstvu. Kolike i kakve su bile štete nastojali smo saznati iz kuta Zdravka Palamete iz Opličića, jednog od vodećih individualnih proizvođača na tom području:
„Jednostavno rečeno katastrofa. Od pet hektara vinograda svega je možda, deset posto zdrava. Ovo je druga godina da ta ista lokacija bude pogođena rodom. Breskve su nastradale nekih pedeset posto što se sada vidi, šta će se naknadno pokazati to ćemo tek vidjeti, još to nisu rezultati koji su sigurni. Sve druge kulture, krumpiri i ostalo, isto tako, znači sve što se tiče poljoprivrede na Dubravskoj visoravni je uništeno“, konstatira Zdravko Palameta.
Ovaj proizvođač nam je praktično demonstrirao kako se utvrđuju štete na voću, nektarinama i breskvama, marelicama…
„Treba plod raskrižiti popola, ako je u sredini sredica ili špica kako mi kažemo, crna ili promijenila boju, taj je plod stradao inače bi on trebao biti bijel. Ako je bilo kakve druge boje onda je to plod stradao. Na kajsijama se to već vidi na strani koja je izložena ledu, već su primjetna udubljenja. Ta se strana neće razvijati, pa roba nije za tržište. Samo plodovi koji su unutar krošnje, ispod lista i grana će ostati, ali to je mala količina. Trešnje, plodovi na koje je pao mraz, dakle ovi s gornje strane, će za desetak dana opasti, ako ostanu neće također biti za tržište“, pojašnjava Zdravko koji na opasku da ljudi oru unatoč evidentnim štetama, kaže:
„Takvi smo mi na selu, patimo se i gotovo. Ja slučajno radim, imam posao, hajde, ali većina naroda na Dubravama nema zaposlenja. U mene brat nema zaposlenja, niko ne radi u familiji. Pitanje je kako će ti ljudi preživjeti, i da ulože za iduću godinu. Vrlo teško. Ne znam kako će to biti.
-Očekivali ste prinos od oko 100 tona, što će se ubrati?
-Od tih stotinu tona, možda će biti ukupnoga, možda oko pet tona. Nisu to još konačni podaci, ali nikako neću moći pokriti troškove rada zaštite, pogotovu vinograd, on ‘oće veliku zaštitu, ‘oće veliki rad, puno ruka, ručnoga rada… To ne može se nikako pokriti ovim što vidite, ovim što je zeleno.
Tražeći imanje Zdravka Palamete, mještani dijela Opličića zvanog Brestovača, nam rekoše da su radnici koji rade kod njega plakali pred prizorom. Potvrđuje nam to i gospodin Palameta.
„Plakalo ih je nekoliko, svi koji ovdje rade. Plakali su jer znaju da će ove godine biti nešto drugačije nego ranijih. Kažem, ja opet imam stalni posao, ali ljudi koji nemaju…“ zamišljeno dodaje Zdravko zagledan u kao rijetko gdje obrađene brežuljke na po obilju čuvenim Dubravama, pored svoje štete suosjećajući s ljudima, susjedima i komšijama, kao da hoće reći:
„Godina je duga, valja im preživjeti 365 dana, sa smanjenim prihodima ili bez njih…!