FOTO: Tatjana Vasilj Zelić predavanjem na temu “Rani psihomotorni razvoj djeteta i pokazatelji odstupanja u razvoju” privukla veliku pažnju roditelja
U današnje vrijeme sve više imamo situacija kako kod roditelja tako i kod stručnjaka s djecom koja imaju određena odstupanja u razvoju.
Svjesni tog problema današnjice, večeras je u Dječjem vrtiću Čapljina na temu “Rani psihomotorni razvoj djeteta i pokazatelji odstupanja u razvoju” kojom se prvenstveno željelo ukazati na prevenciju, na znakove koji pokazuju da dijete odstupa u psihomotornom razvoju.
Dijagnostika razvojnih teškoća je glavni posao edukacijskih rehabilitatora, tj. oni detektiraju na kojem području razvoja dijete nije doseglo razvojne sposobnosti koje su odgovarajuće za tu dob, a večeras je to roditeljima u Čapljini prenijela profesorica edukacijske rehabilitacije Tatjana Vasilj Zelić.
Važno je dijete uključiti u program rane intervencije bez obzira što je svako dijete individua za sebe, postoje određene tablice i norme koje se slijede.
Naravno, iako smo svi individue i postoje određena odstupanja, postoje granice do kojih su ta odstupanja dozvoljena.
Predavanje je izazvalo veliki interes roditelja a profesorica edukacijske rehabilitacije Tatjana Vasilj Zelić večeras je razradila temu podijeljenu prema dobnoj starosti od nula do šest mjeseci, šest mjeseci do dvanaest mjeseci, dvanaest mjeseci do osamnaest mjeseci, do dvije godine i do tri godine starosti djeteta.
“Primjerice za djecu do šest mjeseci starosti, normalnim se smatra da dijete počinje držati glavicu, da se rotira s leđa na trbuh i obratno, da hvata igračke, prati igračke, prati ljude u okolini pogledom, ima onaj svoj jedinstveni iskreni smiješak i naravno da ‘brblja’. Znakovi da je djetetu potreban stručni nadzor i praćenje je kada dijete sa svojih šest mjeseci starosti još nema usvojene rotacije, dakle motorički razvoj je usporen. Također ako je dijete preplačljivo ili premirno dijete. To mogu biti neki od znakova s poteškoćama u senzornoj integraciji. kada dijete ne hvata igračke, bilo da ih ne doživljava ili ih doživljava ali ih ne uspijeva dohvatiti. Također ako izostaje kontakt očima koji može biti uzrokovan teškoćama vida ali i ranim znakom koji upućuje na poremećaj spektra autizma. Ako u toj uzrasti primijetimo čak i jedan od ovih znakova vrijeme je da se potraži savjet stručnjaka.”, poručuje profesorica Tatjana Vasilj Zelić osvrćući se na ranu dob djece starosti do šest mjeseci.
Za razdoblje starosti djeteta od šest do dvanaest mjeseci urednim pokazateljima razvoja djeteta smatraju se djetetovo sigurno duže sjedenje, prvi koraci, razlikovanje poznatih od nepoznatih ljudi, redovita uspostava kontakta očima, redovito se odaziva na zaziv svog imena te počinje s slogovanjem riječi.
Znakovi atipičnog i usporenog razvoja u toj dobi su:
“Ako dijete se ne posjeda samostalno niti puže niti stoji. Ako dijete ima poteškoća s žvakanjem i gutanjem hrane, ako nema pokaznu gestu rukom kada nešto vidi ili primjerice želi nekuda ići. Također ako se ne odaziva an svoje ime te ako izostaju prve riječi s značenjem gdje se pod ‘značenjem’ smatra kada dijete ugleda svoju mamu i kaže jasno ‘Mama!’ ili kada vidi tatu kaže jasno ‘Tata!’, dakle bez nizanja slogova. Znakovi koji upućuju na atipično ponašanje dijetet su ako dijete ne razumije neke jednostruke naloge poput daj dođi i slično.”, dodaje profesorica edukacijske rehabilitacije Tatjana Vasilj Zelić govoreći o razvoju djeteta starosti od šest do dvanaest mjeseci.
“Dijete urednog tipičnog razvoja starosti od dvanaest do osamnaest mjeseci već hoda, pokazuje kažiprstom, razumije jednostavne naloge, izgovara svoje prve riječi s značenjem te počinje pokazivati svoj interes za drugu djecu. Možda se dijete neće odmah uključivati u aktivnu igru s drugom djecom, u početku je to promatranje druge djece.
S osamnaest mjeseci potrebno je potražiti pomoć stručnjaka ako dijete ne hoda i ako se besciljno kreće po prostoru. U ovoj dobi dijete bi trebalo znati pravu svrhu igračke, stati, igrati se u skladu s njezinom namjenom ali ako dijete u ovoj dobi primjerice luta po prostoriji, baca igračke, stavlja ih u usta, bez nekog smislenog razloga, to je znak za zabrinutost. Također ako dijete igračke koristi na način da ih isključivo baca, lupa s njima ili ih stavlja u usta je primjereno za djecu starosti 9-10 mjeseci, međutim ako dijete s osamnaest mjeseci i dalje koristi igračke na takav način, primjerice ako vidi slikovnicu a ne pokuša je listati nego je baci ili stavi u usta, to je znak za potražiti pomoć. Također ne pokazivanje interesa za drugu djecu može imati više razloga. Moguće je da dijete još nije na komunikativnoj razini kao njegovi vršnjaci ali moguće je da to i znak iz poremećaja spektra autizma.”, navela je profesorica edukacijske rehabilitacije Tatjana Vasilj Zelić opisujući uredno i ponašanje djeteta i ponašanje djeteta starosne dobi od dvanaest do osamnaest mjeseci kojemu je potrebna stručna pomoć.
Đaka city