Kada je pravo vrijeme za vađenje mrkve?
Pravilno određivanje trenutka vađenja mrkve, tj. tehnološke zrelosti i vremena vađenja, od bitnog su značaja za dužinu čuvanja, odnosno intenzitet sušenja, prerastanja i truljenja tijekom čuvanja. Tehnološka zrelost, kako kaže stručna savjetnica Mira Miljković, nastupa kada najstariji listovi počnu fiziološki odumirati. Tada je transport asimilativa iz listova u zadebljali korijen završen i istovremeno prestaje sinteza šećera i karotenoida.
“To je optimalno vrijeme za vađenje mrkve. Ukoliko se ne izvadi u tehnološkoj zrelosti, moguća je retrovegetacija, naročito ako nastupi kišovito vrijeme pa se pojavljuju novi listovi“, kaže Miljković i dodaje da se ti listovi razvijaju na račun rezervnih tvari korijena, čime se umanjuje njegova nutritivna vrijednost odnosno korijen gubi na kvaliteti, a time se smanjuje sposobnost dužeg čuvanja.
Vadi se po suhom vremenu
Vađenje tijekom listopada i početkom studenog za duže čuvanje korijena, kako savjetnica kaže, daje dobre rezultate, ako temperature nisu niske, a biljke su još uvijek u dobroj kondiciji, odnosno s lisnom masom, što omogućava lakše vađenje. Svaka fizička promjena, tj. ogrebotine i druga oštećenja slabe zaštitni sloj što povećava intenzitet gubitka vode.
“Gubitak vode iz korijena ne samo što utječe na gubitak boje, već smanjuje hranjivu vrijednost, gubitak vitamina, povećava osjetljivost na niske temperature i druge fiziološke procese, povećava intenzitet napada bolesti i ubrzava proces starenja“, ističe i dodaje da gubitak vlage smanjuje masu, čvrstoću i kvalitetu izvađenog korijena.
Vrlo je važno da se mrkva vadi po suhom vremenu, koliko je to moguće jer je lakše čišćenje korijena, pojeftinjuje sam proces vađenja jer se kod nas još uvijek radi ručno uz veliki broj radnika.
“Mrkva se može uspješno čuvati zajedno s drugim povrtnim vrstama koje su kompatibilne kao što su cikla, kupusnjače, poriluk. Ovo povrće se uspješno čuva na temperaturi od jedan stupanj Celzijusa i vlažnosti od 97 posto“, navela je Miljković.
Podsjetimo, zrela mrkva se preko zime čuva u trapovima, u vlažnom pijesku, koji se pokrivaju slamom i zemljom debljine desetak centimetara. U zatvorenom prostoru, čuva se u sanducima s mokrim pijeskom, tako poredana da se korijeni ne dodiruju. Za čuvanje preko zime ostavljaju se samo potpuno zdravi plodovi sa skraćenim lišćem, blizu glave ploda.