Ljudski faktor i invazivne vrste mogli bi uništiti Hutovo blato

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, a razlog tomu je što je na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti (Ramsarska konvencija), osobito staništa ptica močvarica.

Ova Konvencija obvezuje zemlje potpisnice, među kojima je i BiH, na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju te predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.

Park prirode Hutovo blato, koji se nalazi u Čapljini, jedan je od potpisnika Ramsarske konvencije.

Bio je to povod da Bljesak.info posjeti ovaj park prirode, gdje smo razgovarali s ravnateljem Nikolom Zovkom, koji na samom početku ističe kako se dosta toga u Hutovu blatu treba promijeniti.

Nedovoljan broj posjeta

”Što se tiče samog Hutova blata stanje je uobičajeno za ovo doba godine – kada su u pitanju ptice i zimovanje nema nekih oscilacija u odnosu na prošle godine. Ako pričamo o posjećenosti, tu ne možemo biti zadovoljni još od onog vremena kad je obustavljen lovni turizam. Nismo uspjeli još uvijek razviti neke druge djelatnosti koje bi privukle posjetitelje, tako da je za nas ovo vrijeme neka mrtva sezona te se pripremamo za proljeće za uobičajene grupe koje nam dolaze na fotosafari”, kazao je za Bljesak.info Zovko.

Dodaje kako Hutovo blato svake godine ponovno zaživi u proljetnom dijelu sezone, a posjeti ga više tisuća učenika iz cijele Federacije.

”Dosta je velika zainteresiranost za fotosafari, a posebno kada se tiče posjeta učenika osnovnih i srednjih škola s područja cijele Federacije. Zaista se mogu pohvaliti brojkama od 7 do 8.000 učenika koji nas posjeti u Hutovu blatu u svega par mjeseci. Ove godine imamo pozive i s područja Republike Srpske, što bi nam bilo drago da neke škole dođu u Hutovo blato, da vide kakvo je stanje i da se uvjere u prirodne vrijednosti ovog područja”, govori nam dalje Zovko te dodaje kako osim učenika dolaze lokalni gosti.

”Isto tako imamo posjete iz šireg okruženja kada je u pitanju i gastronomska ponuda, potom dosta ljudi dolazi na seminare, konferencije i team buildinge. Jedini problem koji imamo je to što nemamo dovoljno smještajnog kapaciteta. Motel Karaotok, s kojem mi raspolažemo, ima 35 kreveta, što je nedovoljno za jedan autobus i to je problem koji odavno spominjemo. Pošto sada imamo prostorni plan, radit ćemo detaljne urbanističke planove i imamo mogućnost, na temelju ti planskih dokumenata, povećati broj kreveta, soba, smještajnih kapaciteta. U nadolazećem razdoblju to bismo trebali riješiti”, optimističan je Zovko.

Nestale rijeke, a ostala samo 1/3 Hutova blata

Zovko otvoreno kaže kako postoje brojni problemi s kojim se u posljednje vrijeme susreće Park prirode, a neki od njih su hidroenergija i invazivne vrste riba.

”Trebamo obogaćivati turističku ponudu, smještajne kapacitete i druge sadržaje za višednevni boravak posjetitelja, a u Hutovu blatu se događaju velike promjene na koje smo ranije ukazivali, kako mi, tako i međunarodne organizacije. Kada se dotaknemo povijesti, Hutovo blato imalo je trećinu prirodnog stanja, davne 1950. godine. Od toga 1/3 je oduzeta za poljoprivrednu proizvodnju, a upravo je to bilo područje gdje su se mrijestile brojne vrste riba i gdje su obitavale ptice poplavnih livada. To je bio jedan prvi korak ka promjenama koje su se značajno odrazile na ovo područje. Nakon toga odrazilo se na ptičje i riblje stanje u Hutovu blatu, a sljedeći problem, u kojemu je 2/3 Hutovog blata praktično potopljena zbog proizvodnje hidroenergije. Znamo da je 70-ih godina izgrađena crpna Hidroelektrana Čapljina na Svitavskom prirodnom području, a o tome dosta znaju mještani jer javnost još manje poznaje to prirodno područje. Tu je bila jedna rijeka, po nazivu Matica, koja se ulijevala u Krupu. Ona je izvlačila vodu iz prirodnog Svitavskog jezera i ulijevala se u Krupu i to nije bilo iz rukavaca ili jaruge već iz prirodnog staništa u kojemu je bilo puno i ptičjih i ribljih vrsta biljnih zajednica. Stapanjem navedenih problema sve se promijenilo. Posebno biljni pokrivač je stradao, sve je pretvoreno u jednu vodenu površinu, ostalo je tu samo malo nekih busova te to nije ni blizu onog stanja kakvo je prije bilo. Nama je sada preostala 1/3 Hutovog blata koju zaista želimo spasiti i očuvati pogotovo zbog saznanja koliko su močvare korisne za cijelo čovječanstvo, za ljudsko zdravlje, a osim toga tu se nalaze i brojne vrste”, doznaje Bljesak.info od ravnatelja Parka prirode Hutovo blato.

Uz ljudski faktor, problem su, kaže, i invazivne vrste riba.

Pojava štuke

”Veliki problem imamo i s invazivnim vrstama, posebno riba, a ima nešto i biljaka koje su napale ovo područje i pretpostavlja se da su došle iz sliva Trebišnjice. Posebno se odnosi na močvarnu vegetaciju te su te promjene evidentne. Ribljim vrstama se ne možemo pohvaliti, ranije sam znao reći, u vrijeme kada smo imali do 30-ak vrsta riba, možemo se pohvaliti, ali ovo sve poslije što se pojavilo, sve su invazivne vrste riba iz Dunavskog sliva. Tako ima riba iz Amerike koje su unesene u neki sliv pa su došle u Hutovo blato te su uništavale fond koji je postojao. Nisu veliki problem te vrste, koje su konkurencija endemskim vrstama u hranjenju jer hrane u Hutovu ima dovoljno već je problem s predatorima koji se hrane endemskim vrstama”, govori za Bljesak.info Zovko.

Zabrinut je kako bismo u bližoj budućnosti mogli ostati bez vrijednih endema.

 

”Zaista sam ozbiljan kad kažem da bismo mogli ostati bez vrijednih endema ovog područja kao što je keljavac, podustva, plotica, sval i ostalih 13 vrsta kojih imamo. Među predatorima najjača je štuka, to je riba je ovdje našla dobre uvjete za reprodukciju i svake godine je ima sve više. Štuka se ovdje pojavila 2011. godine kada je bila velika poplava te ima nekih naznaka da je ona pobjegla iz Trebižata, iz nekih ribogojilišta, a isto tako ima naznaka da je došla iz sliva Vrlike. Ona uništava ostale ribe, a može se pronaći i u ostalim rijekama. Poznato je kada štuka ostane bez vrijedne hrane, poput riba koje sam već nabrojao, ona kreće jesti svoje mlade”, ističe prvi čovjek JP ”Park prirode Hutovo blato”.

Borba protiv predatora i štuke mora se riješiti izlovom

”Mi radimo neke programe smanjenja, koliko nam je to u mogućnosti, a najviše izlovom te različitim metodama i načinima kojim to možemo napraviti jer nju će biti praktično nemoguće skroz neutralizirati u ovom području, ali pokušat ćemo barem smanjiti njezinu brojnost. Sada je neko vrijeme kad je ona pred mriješćenje te našim monitoringom i istraživanjima primjećujemo da su se jajašca razvila u primjescima ženki koje imaju više od pet kilograma i to je velika opasnost da ona totalno zavlada na ovom području”, dodaje Zovko.

Prema njegovim riječima, hidroelektrana koja se nalazi u blizini veliki je problem za budućnost ovog čapljinskog parka prirode.

Problem hidroelektrane

”Do sada nismo s ovim izlazili u javnost, no ovaj razgovor je prilika da i to kažemo – novi režim rada Crpne hidroelektrane Čapljina (CHE), od veljače prošle godine, kada su u Trebinju dvije Elektroprivrede (Elektroprivreda HZHB i Elektroprivreda RS) potpisale sporazum o raspodjeli energije, odnosno novca, o kojemu nas nitko nije obavijestio, u kojemu stoji da će sada u Hutovo blatu, umjesto 5 metara kubnih u sekundi dolaziti 75 metara kubnih u sekundi, a ponekad i više, postao je za nas noćna mora! Mi imamo podatke iz Trebinja da prema Svitavi dnevno dolazi čak 150 kubika u sekundi!”, govori za Bljesak.info zabrinuto Zovko.

To je već stvorilo ogromne probleme, kako u samom parku, tako i ljudstvu.

”To je ogromna količina vode koja stvara ogromne probleme u Deranskom području gdje je praktično rijeka Krupa i pet prirodnih jezera potopljeno cijelu godinu. Imamo sada vještačke poplave u sušnim mjesecima, ranije nam je falilo vode, sada imamo i viška vode. To je veliki problem i nama za održivi turizam, za brodice, za foto safari, za sportski ribolov za kupanje. Začuđen sam da Elektroprivreda HZHB nikad nije informirala javnost o takvim stvarima, a čitao sam da je Elektroprivreda RS, odnosno Hidroelektrana Trebinje, upozoravala svoje građanstvo da se ne kupaju zbog tih silnih proticaja koji su preusmjereni s Dubrovnika prema Čapljini”, jasno je kazao Zovko.

Prevrnute brodice i opasnost za kupače

”Obilazili smo Popovo polje i rijeku Trebišnjicu, odnosno dovodni kanal, nekadašnje najveće ponornice u Europi, odakle je Hutovo blato dobivalo vodu iz podzemlja, kao svoje izvorišne zone. Nama je drago da se energija proizvodi, da korist imaju ljudi koji tamo rade i lokalna zajednica, no nitko ništa ne govori kako se to odražava na Hutovo blato, na Ramsarsko područje i smatram da smo potpuno zanemareni. Primjer toga je kada ostavimo brodicu u normalnom koritu i dođe nam grupa turista, ujutro ti isti turisti ne mogu prići brodici zbog ogromne količine vode, koja nam je u puno slučajeva napravila štetu. Ponekad bi izvrnula brodicu, napunila ju u potpunosti vodom i to su bile neke od poteškoća. Ja apeliram na obje Elektroprivrede da odmah bez ikakvog odlaganja razmisle oko ovoga. Obilazio sam rijeku Krupu, južnije od Ustave, pa sam primijetio da je cijelo prošlo ljeto bio problem za kupače u području ušća Krupe i Stare Ceste zbog silnih količina vode. Golim okom se može vidjeti kako je voda onečišćena i brza te gdje su se proticaji povećali s pet metara kubnih na 150. Sasvim je normalno da se tu nije moglo kupati i ja se čudim ljudima koji nisu na to upozoravali, a ovo je prilika da se sjedne i razgovara pa da s Elektroprivredama pokušamo naći način komunikacije. Nikome, naravno, nije cilj da se Hidroelektrana Čapljina zatvori, ponajmanje meni, nego nam je cilj da radi, ali da radom ne ugrozi preostalu jednu trećinu Hutova blata”, iskren je Nikola Zovko.

Na samo obilježavanje Međunarodnog dan zaštite močvara i močvarnih staništa, ravnatelj Parka prirode Hutovo blato nazočio je na konferenciji u Sarajevu te smatra da Hutovo blato, uz malo više posvećenosti cijelog društva, može dugo zaživjeti.

”Konferencija u Sarajevu bila je odličan povod da se razgovara o svim problemima koji nas stižu. Svjetski fond zaštite prirode, jedan dio koji djeluje u BiH, brine se o Ramsarskim područjima, a to je osim Hutovog blata Livanjsko polje i Brdača, istaknuo je sve probleme koji se javljaju. Mi se sigurno nismo imali čime pohvaliti, kao ni ostale potpisnice, pa smo razgovarali o problemima. Istaknuli smo problem vodnog režima kojemu nikako ne možemo stati u kraj, ni mi, a ni biljni i životinjski svijet koji se bori s invazivnim vrstama”, pojasnio nam je Zovko.

”Zaustaviti umiranje života u Hutovu blatu”

Zovko na kraju kaže kako smo svi odgovorni i kako svi zajedno moramo ”zaustaviti umiranje života u Hutovu blatu”.

”Naš cilj, naš akcijski plan i naše studije koje smo razvili na temelju monitoringa na terenu idu u smjeru tome da mi kao javno poduzeće trebamo poduzimati više mjera u prostoru u močvari. Moramo raditi ono što nam je voda godinama radila besplatno. Moramo ručnom mehanizacijom čistiti potoke, jaruge, mulj i raslinje sve zbog plovnosti i riba, a za to nemamo sredstva. Ne vidim razlog zašto ne bi mogle Elektroprivrede izdvojiti jedan dio sredstava da se pokrene to sve te da se Hutovo blato pomalo krene vraćati nekoj funkciji i da jednostavno ne umre život u Hutovu blatu”, zaključio je razgovor za Bljesak.info Nikola Zovko, ravnatelj Parka prirode Hutovo blato.

bljesak.info

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com