Mise zornice – porijeklo i značenje
Zornice su, kako im i samo ime kaže, one mise koje se slave u zoru, u osvit dana. Ova euharistijska slavlja su posebna liturgijska praksa u katoličkoj tradiciji adventa-došašća, nerijetko vrlo omiljena pobožnost puka u raznim našim zavičajima diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Rorate mise su nekada bile zavjetne mise u čast Blažene Djevice Marije za vrijeme došašća. Imaju dugu tradiciju u Katoličkoj crkvi, posebice u njemačkom govornom području i tamo gdje su Nijemci i Austrijanci imali utjecaj na širenje katoličkih običaja.
Naziv rorate mise dolazi od latinskog infinitiva rorare što znači rositi, a latinska imenica ros na hrvatskom je rosa, odnosno kondenzirana vodena para koja se zbog zbog noćnog hlađenja tla nahvata u kapljicama na lišću, travi, staklu… U doslovnom prijevodu rorate mise označavale bi dakle mise rosnice. Te mise koje se kod nas nazivaju zornice morale su stoga započeti relativno rano, prije svitanja, kada je zbog zime još uvijek bio mrak te su slavljene uz svijeće.
Mise zornice su nastale tijekom ranog srednjeg vijeka kao jedna od raznih pučkih adventskih pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji koje su se tada razvile. Kako je prva tema došašća utjelovljenje Isusa Krista, nastanak ovih pobožnosti Blaženoj Djevici bio je posve prirodan. Osobito su mise zornice bile omiljene u narodu, a latinski naziv mise Rorate povezan je i s ulaznom misnom pjesmom „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum“ – „Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite”, koja preriče tekst starozavjetnog proroštva o spasenju (Iz 45,8 – „Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve“). Daždjeti znači padati u obliku dažda, kišiti, pljuštiti, dok se Pravedni odnosi na Mesiju. „Rorate“, dakle, naglašava zaziv i iščekivanje dolaska Isusa Krista.
Rorate misa je također bila poznata u srednjem vijeku kao Missa aurea (Zlatna misa), zbog raznih obećanja pridodanih uz te mise (varias enim promissiones adjungebant his Missis), i Missa angelica (Anđeoska misa) zbog čitanja evanđelja koje, prepričavajući Navještenje, počinje riječima „Missus est Angelus Gabriel“, što je kod nas otpjevano u adventskoj pjesmi „Poslan bi anđel Gabriel“, čiji se prvotni tekst nalazi u Drnjanskoj pjesmarici iz 1687., a koju je kasnije harmonizirao Franjo Dugan (1874.-1948.).
Prema Ordo Romanus XV iz 8. stoljeća, rorate misa slavljena je sedam dana prije Božića. Druga je tradicija da se ova misa slavi devet uzastopnih dana prije Božića (Celebratio novendialis Missarum aurearum / Devetnica zlatnih misa). Tu je praksu dopustila Sveta kongregacija za obrede, osobito biskupijama u Italiji (1658., 1713. i 1718.). Naime, tada je bila uobičajena katolička praksa pripremati se za velike događaje devetnicom. Ova devetnica ima dodatnu simboliku svakog dana koji predstavlja jedan od devet mjeseci Marijine trudnoće.
U Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i BiH, rorate misa slavila se svakodnevno tijekom cijelog razdoblja došašća.
U Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i BiH, rorate misa slavila se svakodnevno tijekom cijelog razdoblja došašća. To je, dakako, bilo zabranjeno na svečanije blagdane ako bi slavljenje ove mise uzrokovalo izostavljanje samostanske mise ili mise koju propisuje liturgijski kalendar.
Boldvenski sakramentar, napisan u Mađarskoj između 1192. i 1195. godine, ima odgovarajući predslovni tekst za rorate misu „qui per BVM partum ecclesiae tuae tribuisti celebrare mirabile mysterium“ („Ti, koji si preko potomka Blažene Djevice Marije, svojoj Crkvi dao slaviti divno otajstvo).“ Između 1774. i 1960. godine nekadašnja Kongregacija za bogoštovlje izdala je različita dopuštenja u vezi s ovom praksom.
Također je postojao ili još uvijek postoji običaj u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj da su obitelji, nerijetko po snijegu, hodale u mraku rano ujutro, noseći svjetiljke ili svijeće (ili kasnije lampe) do crkve, gdje se slavila misa i pjevale omiljene adventske pjesme. Ova je tradicija također živa u modernoj Poljskoj i u nekim našim zavičajima, no, ovisno o mjesnim običajima, slavi se ili rano ujutro ili kasno navečer tijekom adventskih radnih dana.
Za slavlje zornica obično se koriste ljubičasti liturgijski oltarnjaci, liturgijsko ruho i ljubičaste svijeće. Ova boja simbolizira nadu i očekivanje koje karakterizira došašće, vrijeme priprave za dolazak Krista. Svjetlo svijeće simbolizira Isusa kao svjetlo svijeta koje dolazi rasvijetliti tmine grijeha.
Mise zornice pozivaju vjernike na bdijenje, odnosno da budu budni i da se duhovno pripreme za dolazak Isusa Krista. Podsjećaju kršćane na iščekivanje Mesije i njegovu svjetlost koja dolazi u svijet, odnosno na nadu i radost Božića. One potiče na unutarnju pripravnost za doček Spasitelja koji se kao maleno dijete rađa u Betlehemu, gradu Davidovu. „Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje“ (J. Stadler). „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan: obličjem čovjeku nalik“ (Fil 2,6-7).
Ova svojevrsna asketska liturgija podsjeća nas na važnost poštene priprave, na bratsvo i sestrinstvo ljudskog roda te da smo svi djeca Božja. Stoga u mnogim župama prije misa zornica i nakon njih vjernice i vjernici imaju priliku za sakrament pomirenja, odnosno nutarnje pripravljanje za svetkovinu Roođenja Gospodinova, kako bi Božić donio radost i mir.
Piše: Branko Jurić
Hercegovački portal
Objava Mise zornice – porijeklo i značenje pojavila se prvi puta na Hercegovački portal.