Mlada obitelj napustila Njemačku i u Stocu gradi vlastito eko-etnoselo
Dok napuštamo središte Eko etno sela „Bartoli“ na um dođe latinska – svatko je kovač svoje sreće“. Što drugo i reći na činjenicu da se bračni par Nedjeljko i Jelena Bartolović s četvoro djece, iz velebnog Frankfurta o čijom moći najbolje svjedoči podatak da je tamošnja zračna luka najprometnija u Njemačkoj i treća u Europi, odlučio traži svoju sreću u stolačkom Popratu. Dvojbe nam pojačava puteljak bogat malim jezercima. Međutim, s druge strane javlja se misao da je etno eko selo smješteno uz kanjon Radimlje, tristotinjak metara udaljeno od čuvenog Daorsona, najstarijeg grada u BiH i jednog od najstarijih u Europi! Na Daorsonu je pronađen i najstariji novac u našoj zemlji, a povoljan okolnost svakako je i činjenica da je eko selo od prilike kilometar i pol udaljeno od nekropole Radimlja koja je pod zaštitom UNESCO-a…
„Kad se još malo sredimo, planiramo očistiti stazu iz kanjona Radimlje do Daorsona, kako bi ga turisti mogli razgledati i vratiti se ovdje na odmor i ručak, time bismo upotpunili našu ponudu“, kao da čita naše misli na glas razmišljajući reče glava obitelji Nedjeljko.
Naravno, kad u prospektu nađeš ponudu posjeta jednom od najstarijih gradova u Europi, da će biti znatiželjnika. Jest strmina iz kanjona varljive Radimlje koja je bučna u sezoni kiša, a korita suha kada kiše stanu. Čuli smo i za druge originalne planove pa je tako gospođa Jelena Bartolović spomenula da kane „kultivirati tri hektara zemlje“ i proizvoditi zdravu hranu za svoje goste. Za početak Bartolovići su bušenjem došli do vode. U taj projekt je uloženo 15.000 eura, reče Nedjeljko. To je završni dio priče, a onaj početni bješe neočekivani susretom s domaćim životinjama magarcima, ovcama, svinjama… U to carstvo tradicijske Hercegovine na suvremen način, uputi nas kolega Ivo Raguž iz Stoca.
Nepripremljeni za takav ugođaj čim smo vidjeli mlađeg čovjeka s lopatom i krotke životinje, počesmo razgovor:
„Ja i moja supruga bavimo se eko uzgojem domaćih životinja, imamo koze, imamo magarce, imamo ovce, imamo svinje, imamo koke, imamo mace, imamo pse, uživamo u ovome što radimo, u stvari što pokušavamo raditi, jer još smo mi relativno mladi i novi na ovom području. Nastojimo napraviti sve kako to treba, naše imanje se zove Etno selo „Bartoli“, veli Nedjeljko pa kreće kronološki:
„Prije od prilike, dvije godine kupili smo ovo imanje, sve je bilo zaraslo, nije se vidjela ni kuća, bila je ruševna zarasla u šikaru. Kako se ja bavim lovom imali smo ideju napraviti lovačku kućicu, čisto iz hobija. Vremenom kad dolazite svako tri mjeseca iz Njemačke, malo na godišnji, malo vidjeti roditelje, malo obići sve, stvori se vizija. Počneš razmišljati da stvoriš nešto veće od te lovačke kućice, tako smo počeli čistiti, obnavljati i graditi. Stigli smo napraviti ovaj mali objekt kojeg smo donekle dovršili, nije još gotov, ali radimo na tome da bude gotov“, kaže Nedjeljko te na upit o životinjskom carstvu, nastavlja:
„Svinje su slavonska vrsta mangulica, one doslovno uživaju u kaljuži. Pošto imaju dugu dlaku, parazite ubijaju u kaljuži. To je posebna vrsta poludivljih svinja, imaju manje triglicerida, meso od njih je zdravije i ukusnije od tovnih svinja. Upravo zbog vrhunskog mesa ih uzgajamo. Magarci su sastavni dio imanja, imaju dvostruku ulogu, jednu je za oko, a drugu za proizvodnju i prodaju magarećeg mlijeka. Velika je potražnja za njim zbog dišnih putova i plućnih bolesti, ono djeluje jako dobro, zdravo je“, naglašava Nedjeljko, pa otkriva da je cijena 100 KM za litar.
Lijek je lijek, reklo bi se, a na upit koliko treba da bi se od magarice dobio litar mlijeka, Nedjeljko reče:
-Hm, tri, četiri dana, cijela je to procedura oko hranidbe i mužnje, zatim morate malo (pule op. a.) uvečer zatvarati da bi ujutro mogli nešto pomusti, jer ako malo ne zatvorite bude samo par kapi.
Što se koza tiče u Eko selu „Bartoli“ one imaju poseban tretman:
„Koze su upravo u brdu, one su samostalne, najposlušnije su životinje koje imamo. Sad da ih vabnem one će automatski doći ovdje, sve, malo ih nagradiš kad dođu, one su to upamtile i odmah su tu. To je ujedno recept za poslušnu životinju“, kaže na kraju Nedjeljko.
Gospođa Jelena koja je pratila razgovor posebice ističe:
„Ima ljudi koji se poput nas vrate iz inozemstva, pa se žale da ne naiđu na razumijevanje. Mi se možemo pohvaliti, kad smo gradonačelniku (Stjepanu Boškoviću op. a.), prezentirali ideju bez zadrške nas je podržao. To nam je bio veliki poticaj“, kaže gospođa Jelena inače iz Aranđelovca u Srbiji. S mužem se upoznala u Njemačkoj, gdje su i počeli zajednički život. Cjelodnevnim radom, rekoše, dobro su zarađivali, međutim kako su se djeca rađala javljala se želja za povratkom.
Interesantan je podatak da ni Nedjeljko kao ni njegova supruga, nisu rođenjem Stočani. Bartolovići su u stvari Bartulovići iz Kaknja gdje su po Nedjeljkovim riječima, stigli iz Istre, bliski rođak mu je Mladen Bartulović, bivši nogometaš Hajduka i mlade reprezentacije Hrvatske koji ima i dva nastupa za seniorsku vrstu Lijepe naše. Međutim, zbog stalnog miješanja upisa Bartulović i Bartolović, Nedjeljko i njegova obitelj stjecajem ratnih okolnosti, postali su Bartolovići iz Stoca.
Tekst: Dušan Musa
Foto: Arhiva obitelji Bartolović i D. Musa