Na Crkvini u Nerezima kod Čapljine, ‘nestala’ kršćanska bazilika iz petog stoljeća
Brojnim devastiranim ili uništenim spomenicima kulture u Bosni i Hercegovini, priključio se još jedan – starokršćanska bazilika u Nerezima kod Čapljine. Do za arheologe i građane sa senzibilitetom prema kulturno-povijesnom naslijeđu došlo se posve slučajno. Barbara Bubalo iz Širokog Brijega studentica Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz znatiželje, a i naklonosti prema rodnom kraju, za diplomski rad uzela je temu „Antičke bazilike u Hercegovini“. Da bi pronašli baziliku Barbarin otac Tomo, brat angažirao je čapljinskog istraživača Stanislava Vukorepa, dobrog poznavatelja antike koji je surađivao s arheolozima na lociranju rimskog puta koji je po njegovim riječima, prolazio tik pored bazilike.
Vukorep se dobro sjeća mjesta gdje se u podnožju brda Hotanj nalazila bazilika. Međutim, kada su došli na lice mjesta nigdje bazilike. Otkrili su tek ostatke izlomljenog crijepa i nekoliko obrađenih komada kamenja, dijelova bivše bazilike. Kontaktirali su Željku Pandža profesoricu na studiju Arheologije u Mostaru koja radi doktorsku disertaciju na temu „Rim u Čapljini“. Od nje su doznali ono što su i vidjeli – hrpicu kamenja i informaciju iz neslužbenih kontakata s mještanima da je bazilika „davno srušena“. S obzirom na činjenicu da se dio zemlje u okolici radio – iznad mjesta gdje je bila bazilika postoji i vodonatopni kanal, vjerojatno se to dogodilo kad je obrada prestala, odnosno uoči, tijekom ili neposredno po završetku zadnjeg rata. Naime, teško je povjerovati da je „razoružana“ u doba bivšeg sustava, kada je bilo dovoljno budnih, odnosno spremnih da čak i poremećaje „u prirodi“ evidentiraju.
Evo kako je Dimitrije Sergejevski na znanstvenom skupu „Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka“, koji je u organizaciji Hrvatskog arheološkog društva, održan od 4. – 7. listopada 1977.,zu Metkoviću objasnio lokaciju bazilike:
„Nerezima se zove jedan poveći kompleks njiva u selu Tasovčićima na donjoj Neretvi. Jedan mali dio tih njiva uza sami obronak Hotnja nosi karakterističan naziv Crkvina. Djelomično se ore, djelomično je pod šikarom. Tamo i na susjednim parcelama mogu se u tlu naći odlomci rimskog crijepa; često se nađu i rimske parice; temelji u zemlji svjedoče o postojanju jedne naseobine na ovom mjestu u rimsko doba. 1956. godine Zemaljski muzej (iz Sarajeva op. a.) je odlučio da na toj Crkvini provede pokusno iskopavanje. S obzirom na dosta veliki prostor na kojem je bilo rimskih ostataka, moglo se pretpostaviti da je antička naseobina bila velika“.
Voditelj istraživanja Sergejevski u daljem tekstu navodi da je „za prvi pokušaj izabrano mjesto na Crkvini, sve pokriveno gomilama kamenja i zaraslo u šikaru. Pokus je uspio: naišlo se na sjeverni zid bazilike.“ Tijekom prvog istraživačkog pothvata iskopane su sjeverne prostorije bazilike, a u lipnju 1957. godine bazilika je u cijelosti otkopana. Tada su otkriven i dio zida viši od metra, ali da su ruševine crkve u kasnijim razdobljima „iskorištene kao groblje“. Nakon otkopavanja utvrđene su dimenzije bazilike 15,49 X 14,09 metara, s tim da polukružna apsida „istupa vani“.
U radu kojeg je prezentirao na znanstvenom skupu u Metkoviću, Sergejevski dalje navodi da su zidovi bazilike „sačuvani dosta visoko“, većim dijelom građena je od „pritesanog kamena“. Pod bazilike je bio slabo izrađen, odnosno u dijelovima gdje je sačuvan „sastoji se od sloja krupnog šodera.
(iz Neretve) zalivenog malterom“. Krov bazilike bio je od crijepa.
„Samo se u jednom pogledu naša bazilika u Nerezima razlikuje od ostalih u BiH; ona ima oktogonalnu (iznutra) krstionicu. Samo po sebi to je neobična pojava, ali je ona u BiH zabilježena po prvi put“, naveo je u svom radu Sergejevski, te postavlja tezu da je ta naseobina „bila razorena u isto vrijeme kada i susjedno Mogorjelo, koje leži na drugoj (desnoj) obali Neretve…“
Na osnovu nađenog „izgorjelog novca cara Honorija“ Sergejevski prosuđuje da je bazilika u Nerezima sagrađena u petom stoljeću ili u prvim godinama šestog, a „najvjerojatnije u drugoj polovici petog stoljeća“. Bila, ali sad je nema, ostali su samo ulomci i par komada obrađenog kamena.
Tekst i foto: Književno-novinarski studio „Musa“