Nikica Jelavić: O ulaganju u rodni kraj razmišljao sam godinama
“Kad se udruže Gabeljani – eto Troje”, s tom šaljivom opaskom započeli smo razgovor s Nikicom Jelavićem, bivšim hrvatskim nogometnim reprezentativcem, koji je dio u nogometu zarađenog kapitala uložio u rodni kraj, odnosno u gradnju novootvorenog hotela President u čapljinskom prigradskom naselju Tasovčići, piše Večernji list BiH.
Izgradili ga u kratkom roku
– Investicija u hotel nekoliko je godina stara tema. Na koncu tih razgovora odlučili smo provesti je u djelo. Gradnja je trajala godinu i jedan mjesec. Zadovoljan sam što smo posao izgradnje završili u kratkom roku. Za to je, u prvom redu, zaslužan moj poslovni partner Goran Sušak koji je dan-noć sve to nadzirao – kaže Nikica te na opasku da se hotel arhitektonski uklopio u zaravan Tasovčića, nastavlja:
– Željeli smo objekt prikladan prostoru. Mislim da smo u tome uspjeli, na koncu smo napravili nešto čega nema u okružju. Sada nam je najvažnije da ljudi to prepoznaju i da novim objektom zadovoljimo različite potrebe i ukuse naših gostiju.
– Investicija u eri lockdowna, u doba pandemije, je li to riskantan potez?
– Ne mislim da je ovo neki riskantan potez, nego jedan doživotni posao s mojim partnerom Goranom. Smatram da je hotel, prije svega, jedna dobra investicija koju će prepoznati kako lokalni ljudi tako i okružje. Od Dragana Krunića, voditelja hotela President, doznali smo da hotel raspolaže 21 sobom i dvama apartmanima, caffe barom i restoranom, velikom svečanom dvoranom kapaciteta 600 mjesta. Oko hotela su dekorativni bazeni. Očito, velika je pozornost posvećena kako dizajnu interijera tako i vanjskom izgledu i hortikulturnom uređenju.
Četiri zvjezdice
Hotel raspolaže i ogromnim parkirališnim prostorom s više od 200 mjesta. Uglavnom, Čapljina je s hotelom President, koji ima četiri zvjezdice, dobila jedan reprezentativni objekt, čiji je projektant bio Studio 3 A iz Mostara, a 30-ak osoba i priliku za posao. Bilo kako bilo, investicijska priča Nikice Jelavića, doskorašnjeg centarfora koji je zbog robusne igre dobio nadimak “leteća tvrđava”, svojevrsna je potvrda narodne: “Svugdje pođi, ali kući dođi!”
Večernji.ba