Nova „Lasta” raste na starim temeljima
O kupovini čapljinske Tvornice keksa i vaffla „Lasta“ d.d. u stečaju, sve je poznato. Kupac, odnosno novi vlasnik nekadašnjeg sinonima Čapljine, je tvrtka „Violeta“ d. o. o., regionalni lider u proizvodnji higijenskih proizvoda. Da bi udovoljili znatiželji građana u pogledu budućnosti nekadašnjeg sinonima Čapljine, s Anom Leko tehnologinjom u pratnji Petra Ćorluke, direktora društva, obišli smo pogone Violete, u Dubravi kraj Gruda. Uvidom u tehnološka postignuća u Violeti, moglo se naslutiti kako će izgledati buduća Lasta. Krenuli smo od laboratorijskog odjela o kojem je naša voditeljica kazala:
„Ovaj veliki odjel je naš razvojni laboratorij, mjesto gdje se testiraju i optimiziraju postojeće formulacije razvijaju nove. Ideja može doći iz bilo kojeg odjela, onda radimo analize, promatramo, uspoređujemo se s konkurencijom, redovno, da vidimo što se događa na tržištu. Što se tiče mikrobiološkog laboratorija tu radimo mikrobiološke analize kako ulaznih sirovina prije samog procesa proizvodnje, tako i gotovih proizvoda nakon procesa proizvodnje. Svi naši gotovi proizvodi blokirani su u skladištu, dok se ne potvrdi mikrobiološka ispravnost, da su sto posto sigurni za potrošače. Tek kad se potvrdi da su ispravni mogu ići na tržište, u distribuciju“.
Uz vlastite analize, prema standardnim metodama formulacije se redovno šalju i u vanjske laboratorije koji kako reče tehnologinja Leko, „potvrđuju ispravnost naših proizvoda“. Slijedi odjel s različitim strojevima za pranje, među kojima su i „Beko“ najrasprostranjenije na prostoru BiH. Uglavnom, tehnologinja Leko nas uvjerava da se ne može dogoditi da neki proizvod omane na tržištu. Potom ulazimo u laboratorij za kontrolu kvalitete, gdje se rade testiranja sirovina prije samog procesa proizvodnje, kao i formulacija u procesu proizvodnje i nakon samog miješanja, prije procesa punjenja. „Dvostruka provjera da budemo potpuno sigurni da je formulacija ispravna prije nego što je zapakiramo kao gotov proizvod“, konstatira naša voditeljica.
Na putu kroz pogone „Violete“ slijedi prvi dio proizvodnje – linija miješanja, gdje se u dva velika miksera kapaciteta 7,5 tona miješaju deterdženti, omekšivači, staklo sjaj, sapuni… i mali mikser od 4 tone u kojem se miješaju losioni za vlažne maramice.
„Na ovom dijelu namjenski smo radili nakošeni krov, zato što u ovoj godini planiramo postavljanje solarnih panela. S ovolikom proizvodnjom veliki smo potrošači struje, a Hercegovina je obasjana suncem tako da ćemo tu imati velike uštede. Osim što ćemo imati vlastite izvor električne energije, već imamo vlastiti izvore vode. Ne koristimo vodu iz vodovoda, imamo bušotine iz kojih crpimo vodu prečišćavamo i koristimo u procesu proizvodnje. Zapravo imamo zatvoreni sustav, tako da svu vodu koju koristimo za pranja, čišćenja i slično, pročišćavamo i ponovo koristimo. Isto tako imamo i strojeve koji rade na principu visokog tlaka i temperature, ostatke pare iz tog procesa, skupljamo i koristimo za grijanje ili hlađenje objekta, tako da nikakvog škarta u tom dijelu nema“, naglašava tehnologinja Leko.
Za razliku od laboratorija gdje je opet po principu ‘otvorenog prostora’, veći broj stručnjaka, u proizvodnji zatičemo samo dvojicu operatera u bijelim mantilima, koji nadgledaju automatizirani proces. Poput proizvodnje automatizirana su i skladišta sirovina i gotovih proizvoda, kao i linija punjenja deterdženata i vlažnih maramica, operateri su praktično nevidljivi. U proizvodnom nizu slijede linija higijenskih uložaka i linija pelena koja je pravo čudo. Tehnologinja Leko skreće pozornost na stroj za pelene.
„Stroj smo kupili u Japanu, kapaciteta je 800 pelena u minuti! To je proces kojeg je nemoguće nadgledati golim okom, proces prati puno senzora i kamera koji automatski izbacuju sve neispravne proizvode.“
Potom opet slijedi laboratorij gotovih proizvoda, pelena i uložaka…, pa strojevi za proizvodnju HDP-e ambalaže. Ni tu škarta nema. Radi se u tri smjene, a nakon šetnje pogonima koji vraćaju nadu u tranzicijskim špekulacija umrtvljenu inventivnost i poduzetnost Hercegovaca. Na kraju obilaska pogona direktor Ćorluka konstatira:
„Sve je automatizirano i kompjuterizirano, ali opet ovdje radi 120 ljudi“, a zatim kao posebice značajno ističe: „Violeta su ljudi, njezini radnici, imamo ih preko 1.100”.
Priča iz Dubrave kraj Gruda uklapa se u ono što se ovih dana događa slobodno se može reći na temeljima nekadašnje „Laste”, na rubu Čapljinskog polja. Intenzivno se radi na rekonstrukciji, od pogona do velikog silosa koji je zbog reklamnog panoa, bio obilježje tvrtke. Prema vidljivom, od prostranih pogona „stare” Laste, ostat će doslovce samo temelji.
D. Musa / Radiopostaja Čapljina