Od rodnog Stoca do Glasgow Rangersa

Za uspjeh neki su jednostavno predodređeni. Neki do njega dođu lako, moglo bi se reći da uspjeh pronađe njih, no neki ‘po pravdi Boga’, nakon dugog i mukotrpnog puta. Jedan od onih koji spada u tu drugu grupu definitivno je 22-godišnji defenzivac Nikola Katić.

Igranje po ‘seoskim’ ligama, putovanje autostopom svaki dan…, samo su djelić onoga kroz što je Katić morao proći da bi postao ono što je danas. Trud, zalaganje i posvećenost u samo četiri godine dovele su ga od rodnog Stoca do Glasgow Rangersa gdje mu je trener, ni manje ni više, nego legendarni Steven Gerrard koji nerijetko sipa hvalospjeve na njegov račun. Katićeva karijera i životna priča mogla bi zasigurno da posluži kao inspiracija za izvanvremenski bestseler.

A kako danas igra redovito za klub kao što je Glasgow Rangers, nije čudo što se Katićevo ime sve češće dovodi i u vezu s reprezentacijom BiH, pogotovo sada kada u Hrvatskoj zbog prevelike konkurencije i nije u užim planovima Zlatka Dalića. Sve to je, naravno, bio povod da kontaktiramo Katića koji je o toj temi, ali o mnoštvo drugih, pristao sa zadovoljstvom da govori za SportSport.ba.

“Drago mi je da se i iz BiH zanimaju za mene. Naravno, imam vremena, pitajte slobodno sve što želite”, bila je prva reakcija Katića kada smo ga kontaktirali, a onda je usmjerio priču na put koji je prošao da bi postao ono što je danas.

“Tko je do prije nekoliko godina mogao predvidjeti da ću sve ovo ostvariti… Počeo sam igrati u lokalnom klubu Stocu, gdje uvjeti, kao i u većini drugih mjesta u BiH, nisu bili najbolji. Poslije toga otišao sam igrati u Hrvatsku, u Neretvanac, što je bio za nijansu veći nivo, ali i dalje amaterski. S obzirom da su moji roditelji bili zaposleni, da bih došao u Opuzen morao sam stopirati, stajati sa strane i pitati nekoga da me poveze. Trebalo je 45 minuta u jednom i 45 minuta u drugom pravcu. Moram priznati da majci to i nije bilo baš drago. Bili su to srednjoškolski dani, ona me zamišljala na nekom fakultetu, međutim kada je vidjela koliko sam uporan, popustila je. Danas sam zbog svega ponosan na sebe”, priča Katić za SportSport.ba.

Je li bilo trenutaka kada ste pomišljali da odustanete?

“Slagao bih kada bih rekao da nije… Znate kako je, amaterski je to nivo i novci nisu baš neki, a još kada ne ide najbolje, svašta vam prolazi kroz glavu. Ali, u životu je tako da nakon lošeg dana obično dođu bolji. To mi je davalo snagu.”

Vrlo brzo primijetili su vas u Slaven Belupu. Je li bilo kada kontakta s nekim bh. klubom?

“Imao sam priliku igrati protiv Širokog Brijega, Zrinjskog…, ali nitko od tih klubova nije vidio neki kvalitet u meni, očito. Doduše, postojali su jednom kontakti sa Širokim Brijegom dok sam bio u Neretvancu. Put me je na kraju odveo u Slaven Belupo i mogu samo Bogu zahvaliti što je ispalo ovako kako jeste, jer tu sam napravio ime kao igrač i samim tim stekao potrebno iskustvo.”

U Slavenu ste proveli dvije sezone, nakon čega je došao poziv iz Škotske.

“Dok sam igrao u Slaven Belupu bilo je uvijek nekih priča oko transfera, javljali su se agenti, pominjali razne klubove, ali rijetko kad bi došla ponuda koja bi zadovoljila i klub i mene. Kada su mi iz kluba rekli da je Glasgow Rangers poslao zvaničnu ponudu, ushićeno sam im rekao da završe transfer što prije i da ću, ako je potrebno, tamo ići pješice. Bilo je to ostvarenje snova. Dok nisam potpisao ugovor cijelu priču sam držao u tajnosti, čak ni roditeljima neke stvari nisam želio govoriti. Nakon potpisa javio mi se i Steven Gerrard i zaželio mi sreću.”

Pretpostavljam da su prvi dani u Glasgowu bili posebni.

 

“Uh, kako nisu… Zamislite, dolazite na trening i gotovo svaki dan susrećete jednog Stevena Gerrarda čijim igrama ste se divili nekada. Sve je to bilo nerealno. Vratiš se u prošlost, gdje si igrao u rodnom mjestu i onda se okreneš oko sebe. Prosto sjajan osjećaj. Pogotovo kada sam prvi put zaigrao, pa osjetio atmosferu i koliko je zapravo Glasgow Rangers veliki kao klub.”

Navijači u Škotskoj u početku nisu mnogo očekivali od vas, ali Gerrard je bio taj koji je u svakoj prilici stajao u obranu. Kako biste ga opisali?

“Ne znam što bih rekao… To je čovjek koji je toliko jednostavan, pristupačan i dobar, ponekad ne biste ni pomislili da je to isti onaj Gerrard kojem ste se kao klinac divili. Zbog svog golemog igračkog iskustva točno zna kako u kojem trenutku diše momčad, zna točno kad i što treba reći. Kao trener u svakom trenutku želi najviše, želi pobjedu, i ako je moguće bez primljenog gola. Na mene je stvarno ostavio sjajan dojam.”

Škotska liga baš i nije lagana?

“Nije, igra se s dosta tempa, a veliku ulogu igra i fizička sprema. Suci dopuštaju grublju igru. U Hrvatskoj su možda bolji igrači, ali ovdje su puno spremniji.”

A Old Firm? Za mnoge je to najveći derbi na svijetu.

“To je nemoguće opisati, to se mora doživjeti. Grad doslovno diše za tu utakmicu, svi na ulicama samo o tome pričaju, malo gdje postoji takvo rivalstvo. Kada je utakmica navijači se mrze međusobno.”

Papac je i danas cijenjen

Jeste li imali priliku upoznati Sašu Papca, legenda je Glasgowa?

“Jesam, još u Osijeku. Dosta dobar čovjek, dao mi je baš par savjeta za život u Glasgowu i zahvalan sam mu na tome. Ovdje ga mnogo cijene i nisu zaboravili što je dao za klub.”

U BiH se često vraćate, roditelji tu i dalje žive. Kako biste reagirali da dođe poziv Prosinečkog?

“Do sada nije bilo interesa, ali tko zna što budućnost nosi. BiH je moja zemlja kao i Hrvatska, tu sam rođen i rado u svoj Stolac dolazim kad god sam u prilici… Teško je sada davati neke odgovore, pogotovo jer sam prethodno igrao baš za Hrvatsku. Vidjet ćemo, kažem, nikad se ne zna”, istakao je Nikola Katić na samom kraju razgovora za SportSport.ba.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com