Preživio i tešku prometnu nesreću od koje je danima bio u komi, a nakon toga pobjedio je i tumor. Pročitajte ispovijest hrabrog Marka!
Marko Vlajsović (23) iz Kutine, nakon teške prometne nesreće koju je doživio 2016., bio je tri dana u komi. Tek što se počeo oporavljati, primijetio je kvržicu na vratu ispod ključne kosti i otkrio da ima rak.
Kad ga je operirao, otkrili su mu novi, tik uz srce. No sve je preživio i izliječio se, a danas na svojim nastupima motivira ljude da budu pozitivni i nikad ne odustaju. S 19 godina je otišao raditi u Njemačku kao monter. Prometnu je imao kad se vraćao na odmor.
Helikopterom u bolnicu
– Ja sam vozio, a tata je bio suvozač. Skretao sam ulijevo, procijenivši da je auto koji je dolazio iz suprotnog smjera dovoljno daleko. Međutim, sudarili smo se. Udario sam glavom, ali nisam imao drugih ozljeda. Tati nije bilo ništa, a ni putnicima iz drugog auta. Prolaznici su se zaustavili da nam pomognu i tad sam shvatio da mi je pred očima sve crno, da čujem glasove i pitanja, ali na njih ne mogu odgovoriti. Helikopterom su me odvezli u bolnicu – prisjetio se Marko jednog od najgorih dana u životu.
Imao je teške ozljede glave te su ga liječnici stavili u induciranu komu. Tri dana kasnije, kad se probudio, kao posljedicu prometne dobio je epileptični napadaj. Uspio se oporaviti, ali je do izlaska iz bolnice smršavio 12 kg.
Kvržica mu je smetala
– Uvijek sam puno trenirao, pa sam odmah otišao u teretanu kako bih što prije ojačao i vratio se u formu. Na treningu sam primijetio kvržicu na vratu, ali nisam na nju obraćao pažnju. Nastavio sam vježbati, ali mi je kvržica počela sve više smetati, odnosno da me počinje boljeti. Nekoliko mjeseci kasnije otišao sam doktoru. Utvrdili su da imam Hodgkinov limfom – kaže Marko.
Dodaje kako je dobro prihvatio dijagnozu te da se i liječnik iznenadio njegovom staloženošću. Tvrdi da se odmah nakon posjeta liječniku vratio na posao, na kojem su mu rekli da su mu odobrili godišnji koji je tražio.
– Rekao sam im da neće biti ništa od toga jer imam tumor i da odmah uzimam bolovanje. Vijest se u firmi vrlo brzo proširila, u trenutku je postalo vrlo tiho. Kolege su prestali raditi i kako je tko čuo, dolazio je do mene izraziti mi podršku. Teško mi je padalo što su mi počeli dolaziti uplakana lica, kao da sam već gotov, kao da me više nikad neće vidjeti. Kad su čuli za tumor, to ih je pogodilo više nego mene. Otišao sam na bolovanje a da se nisam ni pozdravio sa svima jer nisam više mogao gledati sva ta tužna lica. Razmišljao sam kako da tu groznu vijest kažem roditeljima. Ne bih mogao podnijeti da reagiraju poput mojih kolega. Odlučio sam da im neću reći, odnosno rekao sam im da imam neku bezazlenu kvržicu koju moram operirati te da će sve biti apsolutno u redu – govori mladić. Rak su mu operirali, a onda su na kontrolnom pregledu shvatili da je metastazirao u prsa te da ima još jedan, i to pored srca.
Humor ga je spasio
– Otišao sam na kemoterapije, a potom na zračenja. Sve sam držao u sebi i nisam rekao ništa roditeljima puna tri mjeseca kako se ne bi brinuli. Na kraju sam im morao reći. Bio sam u teškom razdoblju i pitao se zašto se to događa baš meni. A onda sam se prestao sažalijevati i odlučio se boriti – rekao je Marko. Liječnik ga je, kaže, u početku molio da ne drži sve u sebi i da razgovara s bližnjima o svojoj bolesti jer bi inače mogao pasti u depresiju. Marko mu je ubrzo u svom stilu objasnio: “Depresija, kakva depresija? Znate li vi kad je mene zadnji put uhvatila depresija?” upitao je liječnika. Kad ga je ovaj zbunjeno upitao kad je to bilo, Marko je rekao: “Bilo je to 2014. kad sam točio zadnju kap svojeg bijelog vina iz inoksice, pa sam morao tražiti tko ima dobro vino. Jedva sam ga našao. E, to je bilo depresivno”, smije se od srca Marko. Dodao je da je na kemoterapije odlazio s perecima i sokom, a šokirani liječnici su mu govorili da se ponaša kao da ide na bazen, a ne na kemoterapiju.
Napisao mu knjigu
– Bili su sretni što se dobro nosim s bolešću – kaže mladić.
Osjeća se bolje nego ikad prije. Bolest je pod kontrolom, a on mora svaka tri mjeseca ići na kontrole. Kao posljedica nesreće i karcinoma, povremeno gubi osjete u cijeloj desnoj strani tijela, a pati i od nesanice. Jednom je otišao poslušati motivacijski govor u Beograd. Čovjek koji je tad govorio ubrzo mu je postao mentor. Naučio ga je kako drugima prezentirati svoju priču i ohrabriti ih, a napisao je i knjigu “Odustati nije opcija”. U njoj je opisao sve što je proživio još od nesreće.
24sata.hr