Prije 91 godinu rođen književnik Anđelko Vuletić

Na današnji dan 1933. godine, u Trebimlji kod Ravnog rođen je Anđelko Vuletić, bosanskohercegovački pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, književni kritičar i polemičar, prevoditelj s francuskog jezika.

MOLITVENIK MOJE MAJKE

Kad gori kuća moga oca i moje

majke,

ja mogu stajati mirno, jer se moje riječi vatre ne boje.

Ali — kad gori kuća moga oca, u pepeo zauvijek

odlazi i njegova slika na zidu, i njegov okamenjeni uzdah,

i njegov mrki pogled koji stremi

u daljinu,

i njegov znoj koji se miješao sa zemljom, i njegov glas koji je nadjačavao

vjetar, i njegova

večernja molitva i njegov podnevni smijeh — te dvije rijeke,

te dvije splavi

kojima sam oplovio svijet.

Kad gori kuća moga oca i moje majke, ja možda

mogu biti

na nekom dalekom rtu dobre nade, tako

da do mene ne dopire miris paljevine, ali –

u crno zgarište zauvijek liježe,

kao u kolijevku,

i moj prvi plač, i moj prvi korak, i moj prvi crtež u pepelu,

i moja prva dječja maštarija, i prva pšenična vlat

sa svijećama za božićno slavlje,

i prva materinska riječ – taj temelj na kome je počivala

cijela zgrada, taj krov nad glavom, to nebo

s oblacima od uspavanki, s oblacima od bajki,

kad gori kuća…

Kad gori moja kuća, kao da gori i moja prva pričest i

crkveni toranj

i angelus i duša moja moje duše, i s njom

i molitvenik moje majke, i dan sastanka, i dan pozdrava.

Kad nestaje u plamenu kuća moga oca i moje majke,

moje se tijelo može skameniti, može se i zagrijati, ali –

mene, ali čovjeka, ma gdje se zatekao, više nema.

Čovjeka više nigdje na ovom svijetu nije.

(1991.)

PONORNICA

Stojim na kraju svijeta; gledam

kako se na nebu

pletu čvorovi od korijenja i putova

kojima sam

prošao, i – slušam

daleku jeku riječi

koje sam

potapao u krv,

a ponornica ih sad

izbacuje i

rasipa diljem svih raskršća i trgova ovog beskraja,

pa klonem

prije nego izustim:

niti me kad bilo,

niti će me

kad

biti.

                                      Anđelko VULETIĆ

---