Umjesto smilja na Bivoljem Brdu posadio plantažu badema

U zanimljivoj ponudi na otvorenom dijelu čapljinske veletržnice u Tasovčićima, uočili smo i bademe, po hercegovački bajame.  Nekad su bademi u mediteranskom dijelu Hercegovine, bili jedno od omiljenih stabala u okućnicama, vjerojatno zbog ranog cvjetanja – od konca siječnja pa sve do početka ožujka, te otpornosti na sušu. Sadili su se u okućnicama, omanjim vrtovima obično u društvu smokve. Uglavnom, kao i smokva bio je osuđen na okrajke i škrta tla, međutim podnosio je taj maćehinski odnos rastao u visinu i u širinu pa su im debla dostizala takve razmjere da ih se ne bi postidio ni od njih omiljeniji orah. S novim trendovima koji preferiraju ukrasno bilje badem se povlačio, prava su rijetkost i plantaže, pa je otuda ponuda badema upadljiva. Prodavač Ivica Blažević, govoreći o njihovom podrijetlu kaže:

Najjeftinija sadnja

„Imam na Bivoljem Brdu omanju plantažu oko 300 badema, koju sam posadio prije sedam godina. Na toj površini bilo je smilje, kako sam vidio da baš nema svijetlu budućnost i da neće ići kako se govorilo po pet maraka, sirovo, ja sam se odlučio po smilju posaditi bademe. U svako četvrti red na metar sađene plantaže smilja sadio bademe. Plodove sam stavljao u zemlju oni su sami rasli, poslije sam kalemio. Bila je to najjeftinija sadnja, s dva kila badema zasadio sam površinu od 6,5 duluma“, uz osmjeh kaže Ivica pa na upit o plasmanu nastavlja:

„Može se prodati, može, mogu se razbijati pa prodavati, bez ljuske, a mogu se od njih razni pripravci praviti kao što je bademovo mlijeko. Ja još nisam stigao do te faze, probat ću. Uglavnom sve se ode, proda se“, kaže Ivica pa govoreći o prinosima nastavlja:

 „Nisu veliki, kako sam na toj površini smilje imao, nisam mogao nikakva gnojiva davati, čak ni pojiti, ni ništa, tako su se oni razvijali kako su mogli, dosta ih je i falilo, sad sam im malo više posvetio pažnje pa je bolje. Nisu još dosegli optimalni razvoj, jedna stabljika bi trebala dati trideseta kila, ali to treba sačekati“, kaže gospodin Ivica, pa nas sljedećom opaskom iznenađuje:

 „Traže vode dosta, nema tehničku vodu, imamo ovu gradsku, pa pomalo zalijevam“, kaže Ivica, što odudara od stereotipija o bademu kao na suše otpornoj biljci.

„Cijena nije loša“, veli Ivica. Bademe prodajem samo u ljusci cijena je sedam maraka, a na veliko šest. Rasproda se, nije na brzinu, ali ne ostaju neprodani. Bavim se mišlju da pokušam praviti bademovo mlijeko praviti, kažu koristi se za čišćenje kože i te šminke, možda bi se bolje isplatilo ha, ha, ha…“

Zaštita od nametnika

 Na opasku – kani li proširivati nasad Ivica je skeptičan:

-Pa, nisu toliko isplativi, nisu toliko isplative, sad bi radije masline ili nešto drugo sadio, ali kad su već tu neka ih. Dobro im se treba posvetiti, traže i dosta polijevanja. Treba im zaštita isto kao breskvi. Pet polijevanja im treba. Napadaju ga razne bolesti, posebice im je važno zimsko prskanje, plavim sredstvom.

 Na našu opasku da je to kao i potreba navodnjavanja, iznenađenje, gospodin Ivica nastavlja:

-Nije trebalo ni lozi nekada, tako je to. Sad je problem što se plantažno sadi, ako ima kamena doli u zemlji neće. On ima duboku žilu, prije posadiš ga u ćošku on sam sebi nađe prostor. Sad ako ga sadiš plantažno, ako mu ne paše teško ide, traži i on dobru zemlju, ne može naći na plantaži što bi taj jedan našao. Traži i vodu, u vegetaciji jedno do dva dobra zalijevanja mu trebaju, to su mi stručnjaci rekli. Može se sve to postići, ali nema se kad, nema se vremena, djeca otišla, nikoga ne interesira“, veli Ivica te dodaje da je zasadio i omanju plantažu, 130 stabala maslina. Maslinama su tek četiri godine, ali njima je kaže zadovoljniji.

Tekst i foto: D. Musa