Veletržnica: Stigao njemački krumpir, mladi domaći 1,7 KM, na tržnici u Ljubuškom jesenski 3 KM
Zbog sušnog ljeta i jeseni rijetki koji još prate zbivanja u agronomiji upozoravali su na moguću nestašicu krumpira, jedne od osnovnih živežnih namirnica. To se obistinilo početkom zime kada su se banjalučki krumpiri na čapljinskoj veletržnici tržili po cijeni od 0,9 do 1,1 KM, dok su rijetki južnohercegovački i planinski nevesinjski, te glamočki dostizali 1,5 KM na veliko. Da tržište nije reagiralo uvozom cijena domaćih krumpira nastavila bi rasti. Ovako čim je nestalo jeftinijih domaćih krumpira stigli su uvozni krumpiri iz Njemačke koja nas već godina ne samo automobilima nego i krumpirom hrani. Kako smo doznali od Hilme Krehića iz Radišića kod Ljubuškog, stalnog prodavača na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima, uvozni njemački krumpiri na veliko, se cijeni od 1,2 do 1,3 KM za kilogram.
„U prosjeku su za oko 0,10 KM skuplji nego prošle godine, što je neznatno ako se usporedi skok troškova repromaterijala ne samo kod nas nego i u Njemačkih“, rezimira Krehić, te naglašava:
„Krumpir je bijeli, a meso žuto. Izvrsnog je ukusa, mislim da će mu i cijena ostati stabilna tako da će pite biti“, dodaje u šali gospodin Krehić.
Uz sve skromniju ponudu domaćeg starog krumpira na veletržnici u Tasovčićima se nudi i mladi jesenski krumpir po cijeni od 1,7 KM. Povrtlari su ga svjesni moguće nestašice, sadili u plastenike, međutim po prvi puta ima i jesenskog krumpira s njiva!?
Naime, sitniji gomolj koji je ljetos prilikom vađenja iz zemlje ostao na njivama s prvim kišama je udario i počeo rasti. Kako u međuvremenu nije bilo „slane“, odnosno temperatura ispod ništice na prostoru gdje se najviše sadi, a to je područje zapadnog dijela Ljubuškog, agilniji povrtlari nisu gubili vrijeme nego su iz zemlje počeli vaditi taj gomolj koji je izvrsne kvalitete te prodavati. Iako to nisu velike količine, besplatan drugi urod i fina cijena, nisu za podcjenjivanje.
Valja reći da pojedini južnohercegovački povrtlari već niz godina u plastenike sade jesenski krumpir koji se na tržnicama pojavi uoči božićnih blagdana. Takav smo uočili na ljubuškoj pijaci. Cijenio se tri marke za kilogram, a prodavač nam je rekao da s plasmanom kao i ranijih godina, nije bilo problema. Uz put nam je kazao da za desetak dana kreće sa sadnjom proljetnih krumpira, naravno u plastenike, čije dozrijevanje se očekuje početkom travnja.
Uglavnom, dok Nijemci koriste svoju poslovičnu radišnost i trgovačku sposobnost, a pojedini Hercegovci inventivnost, krumpirače će biti. Dok je tako Bosni i Hercegovini koja nikako ne uspijeva urediti svoju poljoprivredu, ne prijeti Velika krumpirova glad koja je između 1845. i 1849. pogodila Irsku. Glavni uzroci bili su zaraza krumpira i loše gazdovanje zemljištem, odnosno izvoz u Englesku. Uglavnom Irska je u tom razdoblju ostala bez stotina tisuća stanovnika bilo da su umirali od gladi bilo da su u većini iseljavali u prekomorske zemlje. Cinici će reći slično kao u BiH iz koje stanovništvo odlazi između ostalog, saditi krumpire u Njemačkoj.
Tekst: D. Musa
Foto: Studio “Musa”