Vinko je ganuo Vesnu Dragojević, u Velu Luku je stigao biciklom. Stekao je more fanova…
Otkako je skromni mladić iz Čapljine prije pola godine pobijedio u popularnom pjevačkom natjecanju “The Voice”, Vinko Ćemeraš (26) počeo je živjeti svoje snove, jer glazba je njegov život, iako mu je u obiteljskom domu gitara dugo kupila prašinu prije negoli ju je uzeo u ruke.
Ovih dana živi na relaciji Čapljina – Zagreb gdje radi na svom prvom albumu koji će uskoro izići pod okriljem Universala, a singl koji je nedavno izbacio “Samo da ti si tu” već polako se penje prema vrhovima top-lista. Vinko je bio jedan od glazbenika koji je u povodu druge godišnjice smrti Olivera Dragojevića pjevao njemu u čast u Vela Luci…
Iz Čapljine prema Veloj Luci potegli ste, ni manje ni više nego biciklom?
– Inače sam veliki ljubitelj bicikliranja, a otkako se pojavila korona, pedaliram još više nego prije. Prijatelj je predložio da idemo biciklom do Korčule, nisam se nimalo premišljao.
Odmah mi se svidjelo, te smo se upustili u tu avanturu. Išli smo prvo od Čapljine do Ploča, onda smo uzeli trajekt do Trpnja na Pelješcu, pa biciklirali do Orebića gdje smo opet išli na trajekt, ovaj put do Korčule.
Čekao nas je tada put do Vela Luke, bili smo već na izmaku snaga, došli smo kasno navečer. Sve skupa smo prevalili taj dan oko 110 kilometara, vozili smo gotovo osam sati.
Vela Luka vam nije nepoznata. Tu ste redovito s bendom Anarhiv nastupali prijašnjih godina tijekom ljetnih mjeseci. Ipak, koncert u čast Oliveru, pretpostavljam, nešto je uistinu posebno? Slušajući vas kako izvodite “Nocturno”, Vesna Dragojević, nije skrivala suze.
– Ovaj nastup ne može se mjeriti s nijednim dosad. Drago mi je da sam, uz “Romancu” koju sam prvi čuo tek prije mjesec dana i odmah se zaljubio u nju, izveo i “Nocturno”. Volim tu neku mračnu atmosferu u njoj.
U mojoj se kući Oliver puštao otkad znam za sebe, njegove su mi pjesme obilježile djetinjstvo i odrastanje. Čak znam i one koje nikad nisam otvorio na YouTubeu jer sam ih već negdje čuo. Nisam ga, nažalost, nikad imao prilike upoznati ni slušati na nekom koncertu, što mi je iznimno žao.
Pretposljednje subote u veljači ove godine trijumfirali ste u trećoj sezoni “Voicea”. Za razliku od nekih kandidata vi ste odmah prionuli poslu, zasukali rukave i krenuli sa snimanjem albuma koji će uskoro izići. Nedavno ste izdali i uspješan single “Samo da ti si tu”. Pomaže li vam Davor Gobac, mentor iz “Voicea”, i dalje oko karijere?
– Kako ne, tu je cijeli tim za mene. Svaka njegova riječ je zlata vrijedna, upijam njegove savjete. Poput onog da volim to što radim i ako vjerujem u svoje pjesme, zavoljet će ih i ljudi.
KAPA – I LJETI I ZIMI
Kad su se dojmovi slegli jeste li pogledali izvedbu pjesme “Pelin i med”, koja vam je u neizvjesnoj završnici showa donijela pobjedu, a prilikom koje se Gobac nije libio zaplakati?
– Jesam. Ali samo jednom. Bilo mi je čudno kasnije gledati. U tom trenutku stvarno nisam bio svjestan da sam došao tako daleko i od dvije tisuće prijavljenih kandidata ostao s Filipom u borbi za pobjedu.
A zamalo da je nisam otpjevao, jer je u produkciji bilo nedoumica jesam li pravi za tu pjesmu. Drago mi je što sam inzistirao na tome da je izvedem. Ispalo je baš onako kako je trebalo. Dobio sam poruku od Danijele Dvornik i to me baš ganulo. Tada sam znao da sam uspio doprijeti do srca publike.
U spotu za prvi samostalni single pokazali ste i svoju glumačku stranu.
– Uh, a da samo znate koliku sam tremu imao pred snimanje. Zaista ne volim kamere, kao ni vidjeti sebe na televiziji. Mare Milin koja je režirala spot morala se dobro namučiti sa sobom.
Roditelji vam žive u Njemačkoj gdje rade posljednje četiri godine. Prate svaki vaš korak?
– Itekako. Zamislim se kad ne lajkaju neku objavu na društvenim mrežama (smijeh).
Jedno ste vrijeme razmišljali da poput njih napustite Hrvatsku. Što se dogodilo?
– Jedan pad samopouzdanja. Svakome dođe taj trenutak u životu. Mislio sam da glazba nije nešto od čega bih mogao živjeti. Razumijem glazbenike koji su u strahu, jer sad u doba korone ne mogu puno nastupati.
Ne mogu ne primijetiti vaš zaštitni znak – kapu, koju i sada imate na glavi. Koliko ih imate u kolekciji?
– Ovo je ljetna. Čak ih nemam puno, možda nekih desetak.
Vinko Paić, slobodnadalmacija.hr