Zlatko Glavinić, majstor za izradu starih glazbala: Za instrumente je najbolje drvo javorovo
S početkom pandemije korone virusa moram se reći silom prilika, primirila se i scena izvornog narodnog stvaralaštva koje je u prošloj deceniji dostiglo zavidnu razinu. Bilo je nastupa u zadnjih godinu dvije, ali nije to na razini na kojoj su se i društva, a i poklonici te vrste zabave navikli. Da bi pronikli u suštinu nametnutu silom prilika posjetili smo Zlatka Glavinića u Babinom Dolu kod Neuma, predsjednika HKUD „Linđo“ i majstora za izradu starih glazbala na kojima sve od reda svira. S obzirom da je u zadnje skoro tri godine bilo manje aktivnosti, krenuli smo s pitanjem o stanju u oblasti čiji je vrsni poznavatelj:
„Svega je manje bilo, bilo je manje druženja, bilo je manje raspoloženja, bilo je manje zadovoljstva. Ja nisam posustajao u tom razdoblju živio sam svoj život, onako kako sam navikao, bavio sam se onim čime se bavim cijeli život, u radionici sam našao svoj mir, svoje zadovoljstvo, družio sam se s prijateljima, nisam dozvolio da se otuđimo jedni od drugih, mada nije bilo lako u eri svih tih ograničenja. To je razdoblje, nadam se iza nas, živom kako sam navikao, borim se, trudim se, radim. Plasman, prodaja izvornih glazbala je opala, s tim ne mogu biti zadovoljan, ali fala Bogu, preživio sam. Nastupi, ponude su tu, pa ćemo na njih odgovoriti u skladu s mogućnosti.”
Igrom slučaja zatekli smo vas u izradi dvije lijerice, u kojoj je fazi posao?
Zatekli ste me baš u poslu, od prilike završena je trećina. Ima još tu dosta posla. Našli ste me u nekom mom posebnom raspoloženju kada uživam, u onom što radim, volim to što radim i jedva čekam kada će prosvirati.
Koliko treba za izradu jedne lijerice?
Ovisi koliko radite, ovisi kakvo je raspoloženje, nije čovjek uvijek iste volje za rad, nekad je pad volje zbog energije zbog nečega, zbog raznih okolnosti, ali kad uđem u radionicu nastojim se maksimalno skoncentrirati. Precizno ne mogu reći koliko to traje, ovisi koliko dnevno radim, nekad radim sat vremena, nekada ne radim cijeli dan ništa oko glazbala. Radim nešto drugo, jer tu treba i preciznost i ozbiljnost.
Trebaju sigurno dva, tri dana za izradu jedne lijerice?
„Više, više, ali kažem, opet sve ovisi koliko se radim. Ako želimo vrhunsko glazbalo, a ja se trudim da tako bude svako, treba se zaista potruditi oko izrade.“, kaže Glavinić, te na upit koje drvo preferira za izradu, nastavlja:
„Ove koje radim su od javora, a inače izrađujemo, od smreka, oraha, kruške i trešnje, ali najzahvalniji je javor.”
Po onoj narodnoj – gusle javorove, najbolje svira?
Za glazbala je javor na prvom mjestu. Drvo nabavljam u Bosni, po sirovinu u Bosnu, a izrada je u Hercegovini, ha, ha, ha… Inače, radim lijerice, gusle, diple, dvojnice, frulice, ujedno i sve to sviram. To radim cijeli život, to je osnova moje životne filozofije.
Kažete da se pandemija negativno odrazila na prodaju glazbala, kako je u svemu tome prošlo društvo čiji ste predsjednik?
„U ovo zadnje tri godina prodaja i potražnja za glazbalima je jako opala, skoro ništa. Ja smatram da je čovjeku luksuz uzeti instrument, a biti gladan kruha. Ali ima ljudi kojima je to zadovoljstvo, pa odvoje novac i za diple i za gusle i za lijericu. Ima i takvih. Što se tiče nastupa HKUD „Linđo“, kako je sve bilo blokirano oni su se prorijedili, čekam kao i svi drugi, da se otvore vrata slobode pjesme i plesa. Kroz protekle tri godine djelovali smo u nekom užem krugu. Ali sada već imamo ponuda za nastupe. Nadam se da će to krenuti opet kako smo navikli.“, kaže ovaj virtuozni svirač na narodnim glazbalima, a ne samo majstor te na opasku o skulpturama kojima je okružen nastavlja:
„To je sve dio mene, to je neki moj svijet, ali pronađe se ljudi kojima se to svidi pa se nešto proda. Iskreno nekako mi se teško rastati od toga, jer planirao sam se baviti seoskim turizmom, pa bi na taj način prezentirao i ove skulpture. Međutim, to mi nije primarnom jer su ovi neobični oblici dio mene.“, kaže ovaj zanesenjak u izvorno stvaralaštvo i očito prirodu.
Tekst: D. Musa
Foto: Studio “Musa”
[adrotate banner="8"]