FOTO: Stanje plasteničke proizvodnje u dolini Neretve: Inventivnošću povrtlara došlo se do nove sorte rajčica koju kupci iz Bosne zovu “hercegovački rok”

U povrtlarstvu doline Neretve poodavno je završen udarni dio sezone, a to je zadnjih godina proizvodnja rajčica u plastenicima, pa je studeni mjesec razmišljanja – što i kako dalje. Marijan Brajković, direktor PZ “Matica” iz Višića koja okuplja pedesetak kooperanata, kompetentan je sugovornik na teme koje smo otvorili pitanjem o protekloj sezoni:

„Prvi dio sezone bio je dosta dobar, ukupno gledajući zadovoljni smo prinosima, prvenstveno zahvaljujući novim tehnologijama u uzgoju i novim sortama, a bila je i dosta dobra prosječna cijena, mislim negdje oko 1,5 KM po kilogramu. Za taj dio sezone može se reći da je bio povoljan, nešto se i zaradilo tako da se može planirati i proizvodnja za iduću godinu“, kaže direktor Brajković, te na opasku o izvozu, nastavlja:

„S novom sortom rajčice uspjeli smo napraviti proboj i na hrvatsko tržište, što se toga tiče, očekujemo da će u idućoj i idućim godinama puno više“, kaže direktor Brajković, pa na opasku da su se uz klasični pink pojavile o neke nove sorte nastavlja:

„Kada govorimo o sortama koje su najtraženije, mislimo na one koje imaju najbolja organoleptička svojstva, što je najbolje prihvaćeno kod potrošača, to je pink rock sorta. Pojavile su se i neke druge sorte, koje imaju neke druge prednosti po pitanu oplodnje, možda i nešto većeg prinosa, međutim kada to dođe kod potrošača koji je već naviknut na ovo što mu je ponuđeno u početku, tu dolazi do razlika, ljudi vide da to nije to, znaju izabrati od onoga što im je ponuđeno, što vrijedi na što su se već naučili kroz proteklih nekoliko godina. To se iskristaliziralo kod potrošača i već se barata nekakvom sintagmom i nazivom o hercegovačkom pink paradajzu.

Ono što kod kupaca iz Bosne imamo kao zahtjev, kada se naručuje roba, traži se taj ‘hercegovački pink’, a to su sorte s kojima smo počeli. To ne znači da ne treba ubacivati i nove sorte i nove podloge. Mi to radimo svake godine imamo dvije tri sorte i dvi tri podloge, jer u biti svaka od tih sorti u poljoprivredi ima rok trajanja. Svjesni smo toga radimo te stvari na vrijeme da bi bili u korak sa zahtjevima i tržišta i situaciji u proizvodnji koja se odnose na kvalitetu zemljišta. Plastenici su tu dugi niz godina, radi se o dosta izraubovanim zemljama potrošenim zemljama, tako da morao ići u korak s novim tehnologijama, novim sortama da bi uopće održali proizvodnju.”

Kakve su procjene, kolika je bila proizvodnja rajčica u plastenicima, prije svega pink sorti u dolini Neretve?

S obzirom da se većina povrtlarske proizvodnje prebacila na pink sorte rajčica, ostalo je nešto i starijih sorti – klasičnih rajčica, teško je gorjeti o proizvodnji na području cijele Čapljine. Po onome što mi približno možemo reći to je između 300 i 400.000 presadnica kalemljene rajčica. Nezahvalno je govoriti o prinosu, ono što je sigurno uz nekakve normalne uvjete u proizvodnji, lako se dođe do devet do deset kilograma po biljci.

To je zamašna količina?

To je velika količina, radi se o dosta velikoj proizvodnji, koja nije samo promijenila izgled plasteničke proizvodnje nego je i omogućila da se ta proizvodnja nastavi. Da se ostalo na starim sortama rajčica, one su s obzirom na uvoz postale nekonkurentne, mislim da plastenička proizvodnja rajčica recimo u Višićkoj kaseti, uopće ne bi postojala. Bazirala bi se na određenu količinu paprike koja je opet limitirana, dosta teška u proizvodnja, mada i tu u zadnje vrijeme dolazi do velikih pomaka. I kod paprika se prelazi na uzgoj na kalemljenim podlogama, pa dolazi do kvalitativnog iskoraka u smislu prinosa, smanjenja oboljenja i smanjenja prisutnosti štetočina… Bez obzira na to i tu bi se opet radilo o nekom ograničavajućem faktoru u odnosu na uvozne robe. Na našem tržištu imamo dosta paprika iz uvoza iz okolnih zemalja i Turske itd. Mislim da se nije ušlo u priču s novim sortama rajčice da proizvodnja koju danas imamo, a koja se odnosni na plastenike, ne bi uopće postojala odnosno preciznije ne bi postojala u ovoj mjeri.

Direktor poljoprivredne zadruge „Matica“ ističe da se iza rajčica čija je proizvodnja završena u kolovozu, nije išla druga kultura, što je dobro za plastenika da se zemlja odmori, te da se izvrši kvalitetna priprema za nove usjeve. Evo što planiraju višićki „zadrugari“.

„Nemamo puno izbora nego ići dalje na razini koju smo dostigli, a to je proizvodnju rajčice na kalemljenim podlogama, svi planovi idu u tome smjeru. Varijacije su na tu temu, koja sorta, koja podloga, jer to je proces koji nikada ne staje. Na žalost, to je prepušteno nama, proizvođačima. Moram reći da nismo time zadovoljni, proces introdukcije novih sorti, novih podloga, trebao bi se obavljati na puno većoj razini. Ovo što imamo danas, vidite u kakvim uvjetima se to radi. Međutim i u takvim uvjetima postignuti su dobri rezultati, ali bi to bilo puno bolje, da se to radi po nekim centrima, pod stručnim nadzorom, u biti od ljudi kojima je to, možda, i danas posao, a ne znaju da im je to posao. Tu mislim na neke zavode, institute koji bi se trebali baviti introdukcijom novih sorti, podloga…”

Tekst i foto: D. Musa