Ljuban se vratio poslu predaka, na farmi ima 420 koza
Napuštajući farmu koza „Studena“ Ljubana Gudelja, u Crvenicama kod Tomislavgrada, samo se od sebe nameće pitanje – zašto na ovim prostorima nema nekoliko desetaka takvih farmi? Odgovor smo dobili posredno od suputnika koji se stočarstvom bave, kažu Ljuban je svojedobno bio policijski inspektor, pa voditelj velikog prodajnog centra, što će reći dokazao se u tim poslovima i onda krenuo u stočarstvo. Njegov primjer daje naslutiti da bi tajna mogla biti ne samo u financijama, prostoru…, nego i u osobnosti čovjeka. Jednostavno trebaš imati izgrađenu osobnost za krenuti u ovakav posao. Prije svega moraš imati viziju, zatim biti siguran u sebe i treće ne obazirat se što okruženje misli o tvojim planovima. Evo što o toj temi kaže gospodin Gudelj:
Svijetli primjer
„Stočarstvo koje je nekada bilo jako razvijeno, u zadnjih tridesetak godina je spalo na niske grane, skoro da je iščezlo skroz. Tomislavgrad je na širem području jedan svijetli primjer gdje se puno mlađih ljudi uključio u baljenje stočarstvom pretežno mliječnim govedarstvom, ja se bavim mliječnim kozarstvom. Jedan sam od najvećih proizvođača kozjeg mlijeka u Bosni i Hercegovini, vjerojatno i šire, a općina Tomislavgrad je prva općina u BiH po proizvodnji kravljeg mlijeka!
-Drago nam je čuti da je tako, vidjeli smo da je pokošeno polje, pa smo pretpostavili da bi trebalo biti i stoke?
-Vjerojatno bi to trebao biti neki pokazatelj stanja, mada taj prvi pojas uz glavnu cestu je pokošen, ali da se popnete na naše planine pa pogledate dublje u polje, ipak je većim djelom ostalo nepokošeno, neobrađeno, zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, neuređenih kanala, usitnjenih parcela… Ima još dosta prostora za napredak.
-Prema stereotipima kozarstvo za tomislavgradsko područje nije baš svojstveno?
-Kozarstvo na ovim terenima, ima jednu svoju povijest. Za bivše Jugoslavije donesena je uredba o zabrani držanja koza na otvorenom, pod izgovorom da uništavaju šume i slično. Do tada razvijeno kozarstvo na ovom područjima je zbog te uredbe, spalo na niske grane, skoro da je iščezlo i to što je ostalo to su bila loša neproduktivna grla, zanemarivo. Ja kada samo krenuo u ovaj posao radio sam neku analizu tržišta, vidio sam što rade neke susjedne i dalje razvijene zapadne zemlje, vidio sam koji je kod njih postotak kozjeg mlijeka u ukupnoj proizvodnji mlijeka, usporedio sam to s našim to su bili nevjerojatni podaci, u nas se to nije moglo ni statistički izraziti. Tako sam se ja odlučio za koze. Prva kvalitetna grla uvezao sam iz Austrije, možda je to bio prvi pravi uvoz koza u BiH. Nakon desetak godina rada, počeo sam 2013., mislim da nisam promašio.
-Unutrašnjost farme djeluje impresivno – muzilice, boksovi, hranilice, koze znaju svoje mjesto, za naše prostore ovo je pravo čudo?
-Drago nam je čuti da je tako, vidjeli smo da je pokošeno polje, pa smo pretpostavili da bi trebalo biti i stoke?
-Vjerojatno bi to trebao biti neki pokazatelj stanja, mada taj prvi pojas uz glavnu cestu je pokošen, ali da se popnete na naše planine pa pogledate dublje u polje, ipak je većim djelom ostalo nepokošeno, neobrađeno, zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, neuređenih kanala, usitnjenih parcela… Ima još dosta prostora za napredak.
-Prema stereotipima kozarstvo za tomislavgradsko područje nije baš svojstveno?
-Kozarstvo na ovim terenima, ima jednu svoju povijest. Za bivše Jugoslavije donesena je uredba o zabrani držanja koza na otvorenom, pod izgovorom da uništavaju šume i slično. Do tada razvijeno kozarstvo na ovom područjima je zbog te uredbe, spalo na niske grane, skoro da je iščezlo i to što je ostalo to su bila loša neproduktivna grla, zanemarivo. Ja kada samo krenuo u ovaj posao radio sam neku analizu tržišta, vidio sam što rade neke susjedne i dalje razvijene zapadne zemlje, vidio sam koji je kod njih postotak kozjeg mlijeka u ukupnoj proizvodnji mlijeka, usporedio sam to s našim to su bili nevjerojatni podaci, u nas se to nije moglo ni statistički izraziti. Tako sam se ja odlučio za koze. Prva kvalitetna grla uvezao sam iz Austrije, možda je to bio prvi pravi uvoz koza u BiH. Nakon desetak godina rada, počeo sam 2013., mislim da nisam promašio.
-Unutrašnjost farme djeluje impresivno – muzilice, boksovi, hranilice, koze znaju svoje mjesto, za naše prostore ovo je pravo čudo?
Ljuban Gudelj koji se vratio korijenima, na svojoj farmi ima oko 420 koza, oko 300 je na mužnji. Ima trojicu stalno zaposlenih radnika, a u radu sudjeluje cijela obitelj supruga i odrasla od šestoro djece, te otac i mati… Što bi se reklo – valja raditi!
Tekst i foto: D. Musa