Poučci o uzgoju smokava od Hivzije Šatora: Najnovija poljoprivreda ne pozna rad bez vode
Nije vrijeme smokava, međutim činjenica da su se uz sveprisutne masline, zadnjih godina počele masovnije saditi, odvela nas je do Hivzije Šatora u čapljinsko naselje Lokve. Započinjući razgovor s Hivzijom od kojeg se poslovično uvijek može nešto zanimljivo čuti ne samo o smokvama nego i o poljoprivredi općenito, krenuli smo pitanjem o malim plodovima iza prvih listova, hoće li izrasti u jestive smokve?
„Ne mora značiti da će svaka, to se kod nas po čitavim Dubravama, na ovoj vrsti smokava zovu ćetunice. Svaka smokva je dvoljetka, ona dva puta rađa, za Petrovdan i kad je redovita sezona. Zametnute smokve, neće svaka dozrijati, obično ih pošto se zametnu zimi, smetne led. Ako okrene jači led, dofati ih, ona je nježna ne može ga istrpiti, nema šansi, izmrzne. Dakle, ovo su ćetunice i svaka smokva je dvoljetna, dva puta rađa!
-Dogonite li ćetunice na pijacu?
-Dogonim i u posljednje vrijeme znam ubrati solidnu kilažu, solidnu kilažu“, naglašava Hivzija, te na upit kako je sa smokvama bilo prošlog sušnog ljeta, razlaže:
„Pazite, novija poljoprivreda ne pozna bilo kakav rad bez vode! Prije svega što mislite raditi osigurajte vodu, pa onda sve ostalo. Ja koristim pitku vodu za navodnjavanje, a imam veliki bazen, kad mi dođu ‘komunalci’ naplatiti vodu ne mogu vjerovati, po dvi, tri ‘iljade’ odjednom platim!
-Nije to navodnjavanje baš jeftino?
-Ma kakvi jeftino, ma kakvi jeftino, ali gledajte sve je u računici, čista računica je to, čitav život je postao računica. Vi računate, ako ćete na jednoj smokvi imati, ovo je čista matematika, dvadeset kila smokava, ako s vodom imate trides’ kila isplati se navodnjavati. Dobivate na težini i na kvalitetu, na pijaci ne prolazi ako nije kvalitet, sve je rečeno tu“, kaže Hivzija, te na upit ima li problema s plasmanom nastavlja:
-Ne, ne već duži niz godina šest, sedam, ja ima jednog kupca koji sve to odveze u Sarajevo, svako kilo.“
-Okušali ste se i u izvozu u Austriju, taj posao stao, zašto?
-Ja sam to radio sa zetom da se oproba, to u Beču, međutim veliki je to pos’o i velika odgovornost da ti pripremiš ovdje robu za Zapad. Recimo, ako pakujete u pola kilograma, ono mora biti u gram pola kilograma! Mora biti upakirana pola kila ili kilo, što se kaže u bobu.
-Kalira li smokva dok stigne od Lokava do Beča, mora nešto izgubiti?
-Ako ona franko ide, nema ona kaliranja skoro ništa, zanemarivo. Blizu je Beč, autoputevi, brzo se dođe.“
-Za ovdašnje prilike napravili ste ogroman bazen u smokviku, kako vas služi?
-Bazen drži vodu, ali sam da budem iskren bio lijen, nisam ga osigurao od živine, tako da mi se četiri, pet kunica udušilo, a one pri dušenju gdje su god mogle zagrizle su i probole foliju, pa su mi napravile probleme. Protiv njih žica ne pomaže, trebao sam im napraviti nekakav izlaz, da se mogu izvući. To su rekao bih, nepredvidivi problemi u poljoprivredi.
-Zanimljivo da vi sadite isključivo jednu sortu smokve, zašto?
-Ja u ovom momentu imam oko 1.200 komada sve je ‘jarakovka’. Imao sam nešto petrovače međutim, nisam bio zadovoljan s njom pa sam je iskrčio. Imam onako par komada petrovače, tenice, zelenke i crnice, za sebe kad neko dođe da proba.
-Vaša je tvrdnja da plodovi smokve ne smiju biti dalje od ruku berača, kako to osigurati?
-To samo makaze rješavaju i mozak rezača. On vidi svaku granu, svaki vrh ili ‘lastar’, reže ih tako da žena od 160 centi svaku smokvu može dohvatiti. Ja sam na jednom skupu u Federalnom agromediteranskom zavodu u Mostaru, kazao da kod mene svaka žena baba ili nena, naravno ako je pokretna, može ubrati k’o od šale 100 kila smokava!
-Dnevno?
-Ma kakvi dnevno, do podne ili malo preko podne, pola sata, sat.
-Dakle, radna snaga je velik izdatak za uzgajivače smokava?
-Domaćin, domaćin, mora voditi računa o svemu, a najvažnije je kako sve dotjerati kraju. Znači, ako računate da će vam neki berač ubrati pedeset ili sto kila smokava, to je ogromna razlika. To se odmah pretvori u pare i vidite gdje ste tu, zato morate privesti voćku da je beraču lako, sasvim lako, da on može stići, jednostavno da može brzo brati. Vrijeme je u poljoprivredi zaista novac“, na koncu ovoga poučnog razgovora naglašava Hivzija Šator najveći proizvođač smokava u Bosni i Hercegovini.
Tekst i foto: Književno-novinarski studio “Musa”